{"id":17012,"date":"2017-09-17T18:14:11","date_gmt":"2017-09-17T16:14:11","guid":{"rendered":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=17012"},"modified":"2017-09-17T18:14:11","modified_gmt":"2017-09-17T16:14:11","slug":"decoooo-ooo-ooooooo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=17012","title":{"rendered":"Decoooo ooo ooooooo. . ."},"content":{"rendered":"

Vedrana Rudan – CK.rs<\/p>\n

\"mama\"<\/p>\n
OTVORENO PISMO SAMO MOJOJ DJECI<\/div>\n<\/div>\n
\n
\n

Dragi moji!<\/p>\n

Nije pristojno ovako razgovarati s vama, trebali bismo sjesti negdje, u neki zaba\u010deni kafi\u0107, u vrijeme kad tamo nema nikoga, pa popri\u010dati na miru. Ali\u2026 Vi ste zreli ljudi, prezreli \u010dak, va\u0161i su dani ispunjeni obavezama, a ja sigurno nisam osoba zbog koje \u0107ete ostaviti sve i saslu\u0161ati me. Uostalom, tu ste u pravu, \u0161to bih ja to vama\u00a0novo<\/strong>\u00a0mogla re\u0107i? Milijun smo puta razgovarali, ja uvijek govorim jedno, vi drugo. Nema kafi\u0107a, ma koliko zaba\u010den bio, koji bi to mogao promijeniti.<\/span><\/p>\n

<\/div>\n

Za\u0161to ovo pi\u0161em ba\u0161 sad i ba\u0161 danas? \u0160to se dogodilo? \u0160to je bio okida\u010d? Mo\u017eda sam u krivu, \u010dini mi se da okida\u010da nije bilo. To \u0161to mi se danas dogodilo prije bih nazvala prosvjetljenjem. Groznim, jezivim, odvratnim, po mene jedva podno\u0161ljivim, ali ipak, prosvjetljenjem. Shvatila sam da vas, djeco moja, vi\u0161e ne volim. Da, trebala bih biti jasna i re\u0107i \u0161to to, u mom slu\u010daju, zna\u010di \u201cvoljeti djecu.\u201d<\/p>\n

Voljela sam vas na na\u010din da sam za svaki va\u0161 \u010din, ma koliko bio neprihvatljiv, nalazila alibi. Moram biti jasnija zbog drugih koji \u0107e ovo \u010ditati. Vi niste problemati\u010dna djeca. Daleko od toga. Sve ono \u0161to djecu \u010dini \u201cnormalnom\u201d ili \u010dak \u201cidealnom\u201d vi imate. Ne kradete, ne pu\u0161ite, ne pijete, ne drogirate se, ne kurvate se, zavr\u0161ili ste nekoliko fakulteta, radite\u2026Pa ipak\u2026<\/p>\n

Ja se osje\u0107am izdano. Zato jer nemate strpljenja za moje stavove koji ne dr\u017ee uvijek vodu. Znam da ne mo\u017ee biti po mom i znam da ste i vi ve\u0107 stari i jasno mi je da sam \u010desto u krivu, ali za\u0161to niste milostiviji? U ime onih dana kada biste crknuli da ja nisam o vama brinula, u ime onih dana kad vam je bilo te\u0161ko, a ja sam vam pomagala, u ime\u00a0ovih<\/strong>\u00a0dana kada me zovete uvijek kad vam trebam. U takvim trenucima ne smijem postavljati suvi\u0161na pitanja nego samo brzo djelovati. Vi nemate vremena. Moram samo re\u0107i da ili ne. Kad ka\u017eem \u201cne\u201d to se \u201cne\u201d ne komentira, ali se pamti.<\/p>\n

Kad meni ne\u0161to treba, sre\u0107om po mene, ne treba mi \u010desto, onda se od mene tra\u017ei da svoje potrebe najavim na vrijeme da bi mogle biti uvr\u0161tene u va\u0161 napeti raspored. Nedavno mi je palo na pamet, zvu\u010di li to grozno, da bih radije umrla nego u te\u0161kim trenucima od vas tra\u017eila pomo\u0107. Zaista, kunem se, radije bih crkla. Krepala. Sama sam se sa sobom dogovorila, ako ikad do\u0111e do toga da vi\u0161e ne budem mogla o sebi brinuti sve \u0107u prodati \u0161to imam i platiti ljude da me voze doktoru ili da mi uvaljuju juhu u usta. Zaista ne bih imala \u017eivaca gledati u vas dok mi govorite da bih morala gutati br\u017ee i paziti da mi se juha ne cijedi niz bradu.<\/p>\n

Jednom mi je jedno do vas dvoje reklo da ja svoju \u201cpotrebu za kontrolom\u201d zovem \u201cljubavlju\u201d. Pitam ja vas, i jedno i drugo, \u0161to je, po vama, \u201cljubav\u201d? \u017dao mi je \u0161to vas to nikad nisam pitala i \u017eao mi je \u0161to vam nikad nisam uspjela objasniti da sve ono \u0161to sam za vas u \u017eivotu u\u010dinila nisam zato jer samo \u201cmorala\u201d nego zato jer sam vas voljela. Sad znam da tko voli, a svi, kad vole vole bezuvjetno i zbog toga na krivi na\u010din, da mi je znati kako voljeti na pravi na\u010din, grije\u0161e.<\/p>\n

U jednom trenutku, koji je to bio trenutak, trebala sam vas pustiti niz vodu. Ne rje\u0161avati va\u0161e probleme, ne vam davati savjete kad me za njih niste molili, ne vam davati lovu kad ste tra\u017eili. Pustiti vas na miru, pustiti vas da \u017eivite slobodno, da di\u0161ete punim plu\u0107ima, da odrastete, da prestanete biti djeca, a postanete ljudi. Propustila sam taj trenutak. Nisam ga prepoznala. Eto, sve do danas ja sam mislila da imam djecu. Danas mi je sinulo, za\u0161to danas nikad ne\u0107u saznati, da vi vi\u0161e niste moja djeca iako \u0107ete formalno to biti, ako me se ne odreknete, ha,ha.<\/p>\n

Vjerujem, zgro\u017eeni ste ovim pismom, ali i ja sam toliko puta bila zgro\u017eena va\u0161im postupcima pa sam pre\u017eivjela. Pre\u017eivjet \u0107ete i vi ovo, a imat \u0107ete i dokaz da imate majku koja je pateti\u010dna osoba opsjednuta velikim rije\u010dima i potrebom da na sebe skrene pa\u017enju i potrebom da bude \u017ertva i potrebom da samu sebe \u017eali jer ima previ\u0161e vremena, jer je prezdrava, njoj je dosadno, zato se opsjeda nepotrebnim analizama odnosa koji je normalan.<\/p>\n

Mo\u017eda jest normalan, ali meni je nepodno\u0161ljiv. Mo\u017eda jesam jedina na svijetu koja se osje\u0107a izdanom, ali tu si ne mogu pomo\u0107i. Kako bilo, danas je za mene, djeco moja, veliki dan. Razvodimo se. Pukla sam. I najzad se, nakon tko zna koliko godina, osje\u0107am dobro. \u017dalosna i slobodna.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vedrana Rudan – CK.rs OTVORENO PISMO SAMO MOJOJ DJECI Dragi moji! Nije pristojno ovako razgovarati s vama, trebali bismo sjesti negdje, u neki zaba\u010deni kafi\u0107, u vrijeme kad tamo nema nikoga, pa popri\u010dati na miru. Ali\u2026 Vi ste zreli ljudi, prezreli \u010dak, va\u0161i su dani ispunjeni obavezama, a ja sigurno nisam osoba zbog koje \u0107ete […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17012"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17012"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17012\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17013,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17012\/revisions\/17013"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}