{"id":189,"date":"2009-08-01T21:51:10","date_gmt":"2009-08-01T19:51:10","guid":{"rendered":"http:\/\/37.251.99.59:5000\/?p=189"},"modified":"2009-08-01T21:51:10","modified_gmt":"2009-08-01T19:51:10","slug":"da-se-ne-zaboravi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=189","title":{"rendered":"Da se ne zaboravi"},"content":{"rendered":"<p><img decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.krajinaforce.com\/slike\/parastos_09\/plakat_09.jpg\" border=\"0\" alt=\"Slika\" width=\"700\" \/><\/p>\n<p>\u00a0<\/p>\n<p>       <!--more--> <\/p>\n<p>\u00a0<\/p>\n<p> Vec dugo ne slu\u0161amo izvje\u0161taje s frontova. A jo\u0161 uvijek ne vjerujemo da ih nema. Godinama smo se sa njima budili, \u017eivjeli. Godinama su bili tema na\u0161ih razgovora u kuci, na poslu, svuda.<br \/>Tih ratnih godina smo i ostarjeli. Mladost nam naglo sazrela, djetinjstva prekinuta. Pamticemo sve do kraja izvje\u0161taje s frontova.<br \/>Smiruje se. Kao poslije sna\u017enog potresa. Poslije oluje i ko\u0161mara. Vrijeme je spoznaje.<br \/>Vrijeme uocavanja i prebrojavanja. Ru\u0161evine, crne rupe umjesto prozora, paljevina, neobradjena, a minama posijana zemlja, posjecena po \u0161umama stabla za kojima du\u0161a boli, divljac se skrila.<br \/>Nema je. I bolesti. Bolesti srca i glave, ali i crne rupe umjesto ociju, ruke i noge tek u sjecanjima, grobovi znani i neznani umjesto sinova.<\/p>\n<p>Valja prebrojati ranjenike i ocajnike, sirocad i starcad, beskucnike. Ali bezdu\u0161ne i zle, ubice duha i tijela. Valja zapisati \u0161ta se zbilo.<br \/>U svakom od sela, na svakoj od planina, uz svaku od na\u0161ih preljepih rijeka.<\/p>\n<p>Valja zapisati svaku kucu. Ko je u njoj \u017eivio, koliko je imao godina, \u0161ta je volio, cime se bavio i gdje ga je odveo rat. Svaku oranicu i sva groblja \u2013 sve to treba zapisati. Djecu kojima su savremena dostignuca ljudske pameti utkana u ratnu tehniku i ratna umjeca ubila oca i majku ili samo oca ili majku, treba zapisati. Ali ne samo u knjige. I u srca pre\u017eivjelih. U du\u0161e u samu sr\u017e postojanja. To je \u0161ansa da buducnost bude ljep\u0161a od pro\u0161losti. Da bude drugacija. Humanija. Pametnija.<\/p>\n<p>I bitke treba zapisati. Ali ne obracajuci pa\u017enju na mudrost pobjednika koja je u ratovima ravna surovosti. Treba ih zapisati kao broj smrti. Uz godine poginulih. I tada u sve datume obilje\u017eavanja va\u017enih dogadjaja, na razno razne godi\u0161njice umjesto brojnih oda, treba citati njihova imena i starost im.<br \/>Da nam se usjeku u pamcenje.<br \/>Da ih ne zaboravimo.<br \/>Da shvatimo \u0161ta smo izgubili i \u0161ta su oni izgubili.<\/p>\n<p>I tugu treba zapisati. Tugu napu\u0161tanja sopstvenih kuca. Tugu bje\u017eanja u neizvjesnost. Tugu ne prihvacenu od bilo koga, neshvacenih i unesrecenih. Tugu prenera\u017eenih. Njihove misli i rijeci ako ih je bilo. Ukocene oci i lice s kojeg se ne cita ni\u0161ta. I plac onih kojih su smogli snage za plakanje. Sijede vlasi stecene za jednu noc. Djetinje nesta\u0161luke kojih odjednom vi\u0161e nema. Bujicu djecijih pitanja koja ponire u nepovrat. Beznadje treba zapisati. Ono je od pogubnosti pogubnije.<br \/>Treba zapisati nemoc. Malog obicnog covjeka koji jednostavno voli da bude to \u0161to jeste. Raduje se obicnim malim stvarima i nema velikih planova. Njegovu nemoc da \u017eivi svoj obicni \u017eivot. Njegovu \u017eelju da ga puste na miru. Da ore svoje njive, da imenom doziva svoje jaganjce, da prica sa svojim psom dok mu trckara oko nogu, da se veseli toplom domacem hlebu i suncu kojim ga dariva Bog. Treba zapisati nemoc tog covjeka da se odupre onima koji ga gaze oblace mu uniforme i pu\u0161ku mu vje\u0161aju o ramena.<br \/>I u smrt ga \u0161alju. I uce ga da gazi i sam.<br \/>Protiv te nemoci treba se boriti. Poniruci u i sebe. Duboko do neslucenih dubina \u0161to znace mir. Mir od kojeg nemirni i ratova \u017eeljni bje\u017ee bez traga. Mir koji ne mo\u017ee da naru\u0161i pucnjava i galama. Protiv zla se treba boriti. Ali ne zlom, jer zlom se zlo ne iskorjenjuje.<br \/>Ono se tako umno\u017eava. Zagadjuje dalje i vi\u0161e. \u017divot cini morom koja nije \u017eivot.<\/p>\n<p><span style=\"font-style: italic\">Gordana Ajdukovic<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u00a0<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/189"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=189"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/189\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}