{"id":20143,"date":"2018-05-27T18:03:48","date_gmt":"2018-05-27T16:03:48","guid":{"rendered":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=20143"},"modified":"2018-05-28T17:57:31","modified_gmt":"2018-05-28T15:57:31","slug":"da-nije-bilo-ekmecica-ostale-bi-magle-u-istoriji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=20143","title":{"rendered":"Da nije bilo Ekme\u010di\u0107a, ostale bi magle u istoriji"},"content":{"rendered":"

Emir Kusturica<\/span>\u00a0| 27. maj 2018. autorski tekst<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

NIKADA mi nije bilo te\u017ee da pi\u0161em! Da li je tako zbog toga \u0161to ranije nisam pisao o istori\u010daru? Iz kojeg ugla reditelj pi\u0161e o \u010dovjeku koji je proveo nau\u010dni vijek pretvaraju\u0107i dokumente kroz pronicljivost i obrazovanje u istorijsku sliku svijeta? Reditelj sve zna i ni\u0161ta ne zna. Meni se \u010dinilo da je Milorad Ekme\u010di\u0107 znao sve!<\/p>\n

<\/p>\n

Bili smo dva puta sugra\u0111ani, ali nikada nije do\u0161lo do susreta! Prvi put u Sarajevu, a poslije rata devedesetih u BiH, obojica smo zavr\u0161ila u Beogradu. Jednom sam ga ugledao na Aerodromu „Nikola Tesla“ u Beogradu, ali kako nemam razvijenu sposobnost laskanja, \u010dak i kada je to opravdano, nisam to u\u010dinio. Trebalo je, ako ni\u0161ta drugo, da mu pri\u0111em i zahvalim \u0161to je otkrio kako je Kardeljevo samoupravljanje prepisano od Musolinija, koji je poslije pada Italije 1943. proveo ovaj socijalni eksperiment i od fa\u0161iste htio da postane samoupravlja\u010d. \u0160to je Titovim komunistima po\u0161lo za rukom, jedino \u0161to im se eksperiment, poslije mar\u0161alove smrti, pretvorio u najgoru verziju liberalnog kapitalizma.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kada je Matija Be\u0107kovi\u0107 sreo Ekme\u010di\u0107a u hodniku Srpske akademije nauka i umjetnosti, u ljeto 2012. godine, na njegovo rutinsko pitanje \u0161ta radi\u0161, on je odgovorio: „\u010citam Kusturicu, njegovu knjigu ‘Smrt je neprovjerena glasina'“. Bilo mi je milo. Najvi\u0161e zbog mene, ali i ideje da je istori\u010dar htio da zaviri ne samo u moju du\u0161u nego i u elementarne \u010destice dru\u0161tvenog \u017eivota Sarajeva izme\u0111u 1967… pa sve do rata.<\/p>\n

Listaju\u0107i Ekme\u010di\u0107eve knjige shvatao sam da je on redovno \u010ditao sve, pa i beletristiku, i da su motivi iz romana bili samo segmenti uz koje je stvarana \u010dvrsta i cjelovita istorijska slika u njegovim knjigama. On je, poput dobrog psihijatra, \u010ditao sve, od statistike do literature Sime Matavulja, sve \u0161to je moglo da se ugradi u istorijske motive koje treba ukrstiti sa dokumentima, i tako rekonstruisati vrijeme.<\/p>\n

\u010cESTO je koristio fraze tipi\u010dne ze period koji je obra\u0111ivao. „Nation building process“, bila je istorijska lozinka za Ameriku nakon konfederalnog rata, a na toj temi je insistirao u knjigama koje su nastale nakon pada berlinskog zida. Dakle, u periodu spajanja Isto\u010dne i Zapadne Njema\u010dke, i gubitka zajedni\u010dke dr\u017eave za Srbe. On je pomno pratio uspon Kine i tada je govorio da je danas Kina ono \u0161to je nekada bila Engleska u vrijeme idustrijske revolucije, dakle „Workshop of the world“.<\/p>\n

\u017dalio je \u0161to Kara\u0111or\u0111e nije uspio da zavr\u0161i Prvi srpski ustanak, i vjerovao, da taj proces nije bio ometen, srpska dr\u017eava bi bila mnogo ranije dovedena u red, i kako bi sve izazove i lomove koji su stizali rje\u0161avala na bolji i bezbolniji na\u010din. Otkrio nam je da je najbolja adresa za tra\u017eenje Kara\u0111or\u0111evog ubice Engleska. Kao \u0161to je u mnogim primjerima ukazivao da za nesre\u0107nu istoriju nismo krivi samo mi, Ju\u017eni Sloveni, i otomanski osvaja\u010di, nego Vatikan, Englezi, Francuzi u novije doba, i Amerikanci. Naravno, ne pretpostavkama, nego tezama potkrepljenim dokumentima.<\/p>\n

Njegove knjige su odgovarale strukturi romana u kojima su se odlu\u010duju\u0107e istine za na\u0161u istoriju ponavljale u refrenima. Podaci koji su se kretali od otkri\u0107a Galupove statistike, koja je, recimo, 1942. prona\u0161la da je 67 odsto Britanaca vi\u0161e voljelo SSSR nego USA, do sa\u017eetog opisa istorijskih karaktera Staljina, Tita, Ruzvelta, vo\u0111e Hercegova\u010dkog ustanka Vukajlovi\u0107a! \u010cinio je to manirom koji je pred na\u0161e o\u010di donosio knji\u017eevne portrete! U zavr\u0161nici svojih knjiga nije nas ostavljao bez razumjevanja uzroka iz kojih poti\u010du posljedice koje nam \u017eivot \u010dine ovakvim kakav on danas jeste. Nije bio protiv Jugoslavije, ali je njen nastanak shvatao vi\u0161e kao potrebu zapadnih sila i Vatikana, a ne spontani izraz \u017eelje naroda koji su \u017eivjeli na jugoistoku Evrope. Ona je, kako pi\u0161e istori\u010dar, nastala odozgo, a ne odozdo. Nastanak Kraljevine Jugoslavije obilje\u017eio je kao zamrzavanje srpske dr\u017eavnosti.<\/p>\n

MILORAD Ekme\u010di\u0107 je svojim knjigama razvijao istorijske refrene koje smo pamtili ba\u0161 kao i on istinu da, kada u po\u010detnim fazama na\u0161e novije istorije nije bilo srednje klase, na\u0161 narod je svoje politi\u010dke odluke donosio iz slika juna\u010dke poezije nau\u010dene napamet. Rebeka Vest, engleski putopisac, jedan od rijetkih zapadnih intelektualaca koja je razumjela na\u0161u poziciju i sa simpatijama pisala o Srbima, primjetila je kako nijedan drugi narod nije istorijsko pam\u0107enje stvorio nau\u010div\u0161i toliko dugih strofa napamet.<\/p>\n

Kao ubje\u0111eni internacionalista, Ekme\u010di\u0107 je znao da na preciznoj vagi preispituje na\u0161u nacionalnu istoriju i pi\u0161e o \u0161okantnim motivima. On je otkrio praksu etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja u vrijeme Otomanske imperije, ali i istinu da ne bi bilo Prve srpske revolucije (ustanka), da prethodno u Beogradu broj Muslimana i Turaka nije bio sveden na minimum. Sve je to prethodilo najve\u0107oj od svih klanica u na\u0161oj istoriji, masovnom ubijanju srpskih civila 1941. u Hrvatskoj. Istina da su u Prebilovcima zaklani njegovi preci nije uticala na njegov nau\u010dni rad. Znao je kako da stvori kriti\u010dku distancu i nikada nije zapadao u romanti\u010dni zanos.<\/p>\n

Umio je da nas uputi ka istini o kontradiktornim idejama i ideologijama na\u0161e istorije. Pisao je o Hercegova\u010dkom ustanku koji je bio klju\u010dni doga\u0111aj za razvoj procesa osloba\u0111anja od Turaka, ali i dobijanje statusa kne\u017eevine Srbije na Berlinskom kongresu.<\/p>\n

 <\/p>\n

UKRSTIO je dvije odlu\u010duju\u0107e ideologije 20. vijeka, komunizam i monarhizam, partizane i \u010detnike, Tita i Dra\u017eu…<\/p>\n

Josipu Brozu nije bio sklon, ali valjda zbog toga je bri\u017eljivo istra\u017eivao njegovo istorijsko kretanje prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Knji\u017eio je Broza kao neobrazovanog \u010dovjeka koji je volio da se slika sa knjigama starinskog skupocjenog poveza, ali ne da ih i \u010dita. Ipak, priznao mu je nepogre\u0161ivu intuiciju i dobro poznavanje ljudskih karaktera. Ovaj Tito je znao kako da se kre\u0107e izme\u0111u Staljina i \u010cer\u010dila, kako ih Ekme\u010di\u0107 naziva, izme\u0111u dva \u0111avola. Prona\u0161ao je Titove najva\u017enije putanje na kraju Drugog svjetskog rata, a me\u0111u njima i put u Vatikan poslije susreta sa \u010cer\u010dilom u Napulju. Dokumenti ne potvr\u0111uju da se tamo sreo sa papom Pijem 12, ali redosljed doga\u0111aja koje Ekme\u010di\u0107 navodi u zavr\u0161nici rata meni sugeri\u0161e da je susret bio mogu\u0107. Da li je slu\u010dajno poslije tog susreta oslobo\u0111en prvo Trst, pa onda Zagreb?! Da li je takav redosljed doga\u0111aja omogu\u0107io da se pacovskim kanalima obezbjede masovna bjekstva usta\u0161a iz Hrvatske? Nije zaboravio da nas upozna sa istinom kako je knji\u017eevnik Miroslav Krle\u017ea, kao veliki poklonik Ante Star\u010devi\u0107a, odbio Ma\u010dekovu ponudu da 1945. bje\u017ei u Austriju. Vjerovatno je imao garancije za ostanak od Starog, kako je Krle\u017ea zvao Tita. Broz je kao mason znao kako da iskoristi Ruzvelta i njegovog \u0161pijuna koji je stigao u Beograd nekoliko mjeseci prije martovskog prevrata, 1941. godine, koji je isprovocirao Hitlera da nas bombarduje. Otkrio je Ekme\u010di\u0107 da su lokacije za savezni\u010dko bombardovanje Srbije 1944. stizale iz Vrhovnog \u0161taba kojim je komandovao drug Tito.<\/p>\n

IMAO je sluha za li\u010dnu dramu \u0111enerala Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, najve\u0107eg gubitnika u srpskoj nacionalnoj borbi Drugog svjetskog rata. Znao je da nas navede na istinu kako je Dra\u017ea bio jedan u nizu srpskih ustanika koji nisu mogli da savladaju ono \u0161to je njema\u010dki istori\u010dar Ranke ozna\u010dio kao srednjovjekovni sindrom srpskog partikularizma.<\/p>\n

Nije ni Kara\u0111or\u0111e, pi\u0161e Ekme\u010di\u0107, zavr\u0161io Prvi srpski ustanak, jer poslije bitaka nije na\u0161ao put kako da iza\u0111e na kraj sa vojvodama u Negotinskoj Krajini i ostalim kne\u017eevinama, gdje su lokalni giganti odbijali da rade za op\u0161ti interes. Za razliku od Tita, koji je komuniste dr\u017eao na uzici i slatkoj ideji jednakosti i konspiracije, Dra\u017ea nije kontrolisao \u010detni\u010dki pokret. Nije imao sa sobom mlade studente zara\u017eene erosom komunisti\u010dke konspiracije koji je u svijetu, ne samo u Srbiji, zavladao poslije Velike depresije u Americi i nakon stvaranja SSSR-a. Kako je Dra\u017ea mogao da ra\u010duna na pobjedu u ratu, pita se Ekme\u010di\u0107, a nije svoju monarhisti\u010dku ideologiju utvrdio u knji\u017eevnim djelima, niti je imao elitu sa sobom, niti je koristio \u0161apirograf kao propagandno sredstvo? Nedostajala mu je intelektualna elita, bez koje, tvrdi Ekme\u010di\u0107, nije moglo biti istorijskog uspjeha.<\/p>\n

Klju\u010dni razlog za zlu sudbinu Balkana i ju\u017enoslovenskih naroda Ekme\u010di\u0107 vidi u mje\u0161anju velikih sila. Ne samo Engleza, \u010diji su novinari dolazili i pridobijali kneza Milo\u0161a Obrenovi\u0107a, najbogatijeg Srbina, kako pi\u0161e Vuk Karad\u017ei\u0107, koji nije odbijao komunikciju sa Englezima, ali je ipak bio na kraju otjeran iz Srbije, od strane gospodara Vu\u010di\u0107a i ruskog cara, jer nije prihvatao stvaranje Skup\u0161tine (sojuza), koji je trebalo da olabavi njegov autoritarni trgova\u010dki duh. Ekme\u010di\u0107 je pratio i kretanje engleskih emisara koji su vr\u0161ljali po Balkanu i pridobijali na\u0161e kne\u017eeve krajem 18. i na po\u010detku 19. vijeka, pa \u017eurili u Kirgiziju da tamo\u0161nje muslimane hu\u0161kaju protiv ruskog cara.<\/p>\n

DRA\u017dU je, kako Ekme\u010di\u0107 tvrdi, stvorio \u010detni\u010dki pokret, za razliku od Tita, koji je stvorio mre\u017eu komunista na teritoriji dezintegrisane kraljevine Jugoslavije \u010dije je djelovanje u Kominterni prethodilo stvaranju KP Jugoslavije. Da nije bilo Ekme\u010di\u0107a, ostala bi magla na sinteti\u010dkoj ideolo\u0161koj slici po\u010detka otpora na teritoriji. Uop\u0161te, ustanak u Srbiji 1941. godine, poslije Hitlerovog bombardovanja, nije bio nikakav komunisti\u010dki odgovor na njema\u010dku okupaciju, nego reakcija Srba na klanja koje su usta\u0161e u julu 1941. zapo\u010dele nad na\u0161im ljudima u Jasenovcu, Gradini, Sarajevu. Ekme\u010di\u0107 nas upoznaje da je izmi\u0161ljeni heroj \u017dikica Jovanovi\u0107 \u0160panac bio neva\u017ena figura u ustanku. Pukla je jedna od pu\u0161aka koje su vojnici stare Jugoslavije, poslije kapitulacije, odnjeli ku\u0107ama i kada su \u010duli za usta\u0161ka zvjerstva spontano se digli na ustanak. Dra\u017ea, kao po\u0161teni vojnik, nije bio u igri izme\u0111u \u010cer\u010dila i Staljina. On je vjerovao u kralja, koji je, na kraju rata, poru\u010dio Srbima da se stave na raspolaganje Josipu Brozu. Kada je na kraju zavr\u0161io u zatvoru, Dra\u017ea se povjerio stra\u017earu i rekao da su Englezi najgori ljudi na svijetu. Broz je, po Ekme\u010di\u0107u, igrao igru izme\u0111u \u010cer\u010dila i Staljina, kao \u010dlan masonske lo\u017ee Concordia, iz Londona, a njegov univerzalizam se potpuno uklopio u \u010cer\u010dilovu potrebu da teritorija Balkana bude sanitarni pojas koji \u0107e Zapadnu Evropu braniti od SSSR i \u0161irenja komunisti\u010dke opasnosti.<\/p>\n

Ekme\u010di\u0107 je nadahnuto pisao o evoluciji dru\u0161tvenih sistema na na\u0161em nacionalnom podru\u010dju i razlikovao na\u0161e knezove po tome koji je od kojeg bio bli\u017ei demokratskim principima. Tako je pred na\u0161e o\u010di iscrtao i istinu kako se funkcionalnost Milo\u0161a Obrenovi\u0107a bazirala na odbijanju stvaranja Sojuza, skup\u0161tine politi\u010dkih velika\u0161a koji su mogli da ograni\u010de njegov merkantilni duh i efikasnost njegovog vladanja. Kada je, opet, htio da sroza Josipa Broza na njegovu diktatorsku narav, on se pitao za\u0161to nismo na vrijeme pretvorili plansku privredu u tr\u017ei\u0161nu, a kontrolu nad dobrima, poput Kineza, ostavili partijskoj dr\u017eavi.<\/p>\n

POTPISNIK ovih redova nije ljubitelj liberalnog kapitalizma, niti je zaljubljenik u bankarsko carstvo koje upravlja planetom u zajednici sa multinacionalnim kompanijama, koje obezbje\u0111uje vojnoindustrijski kompleks zapadnih sila. Davno su pro\u0161la vremena kada smo sa Zapada slu\u0161ali bunt slobodoumnih. Kada bi se samo jedna strofa Lu Rida uporedila sa onim \u0161ta pjevaju novi fabrikovani bendovi, prvo bismo uo\u010dili da se danas rije\u010d sloboda ne koristi. Zato ja imam razumjevanje za one koji su danas obilje\u017eeni kao diktatori. Jer, kako je Amerika mogla da stoji iza latinoameri\u010dkih diktatora sedamdesetih, a danas bude protivnik onoga \u0161to se ozna\u010dava kao diktatura, a koja nije ni\u0161ta drugo nego poku\u0161aj odbrane malih zemalja od pro\u017edrljivog kapitalizma. I velikih nacija.<\/p>\n

 <\/p>\n

DA JE SRE\u0106E, BIO BI U LEKTIRI<\/strong><\/p>\n

MILORAD Ekme\u010di\u0107 se nije razmahivao novinskim intervjuima, ponekad smo u „Pe\u010datu“ \u010ditali \u0161ta misli, nismo ga gledali na televiziji, skriven iza svojih stranica ostavio nam je istorijsko djelo koje bi, u najmanju ruku, trebalo da bude obavezna nastava u svim \u0161kolama. Ne samo za mlade istori\u010dare, nego i za sve one koji \u017eele da stvore sliku svijeta, ali i budu\u0107nosti na\u0161eg naroda. Da je sre\u0107e, odmah poslije njegove smrti, trebalo je da zablista bronzana bista na nekom od glavnih trgova Beograda, ba\u0161 kao \u0161to su misli Milorada Ekme\u010di\u0107a blistale za \u017eivota.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Emir Kusturica\u00a0| 27. maj 2018. autorski tekst NIKADA mi nije bilo te\u017ee da pi\u0161em! Da li je tako zbog toga \u0161to ranije nisam pisao o istori\u010daru? Iz kojeg ugla reditelj pi\u0161e o \u010dovjeku koji je proveo nau\u010dni vijek pretvaraju\u0107i dokumente kroz pronicljivost i obrazovanje u istorijsku sliku svijeta? Reditelj sve zna i ni\u0161ta ne zna. […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20143"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20143"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20143\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20152,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20143\/revisions\/20152"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20143"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20143"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20143"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}