![\"1480485_684712831561388_1921229529_n-600x3001-635x300\"](\"http:\/\/www.intermagazin.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/1480485_684712831561388_1921229529_n-600x3001-635x300.jpg\")
<\/a><\/p>\nNa jednom zidu u Beogradu ispisan je grafit<\/strong>: \u201eOd svih Srba, najgori su Hrvati\u201c! Kao i obi\u010dno, narodna mudrost je ono za \u0161to bi istori\u010darima, sociolozima i psiholozima trebale brojne knjige izrekla u samo jednoj re\u010denici. Svakome ko je ikad prou\u010davao postanak hrvatske nacije jasno je da ovaj grafit poga\u0111a samu su\u0161tinu. Hrvat nije nacionalnost, to je stanje svijesti, a zlobnici bi rekli i dijagnoza. <\/p>\n Zato su mnogi drugosrbijanci jedino po imenima Srbi<\/strong>, ali su u potpunosti usvojili mentalni sklop Hrvata. Nedavno je uva\u017eena hrvatska nau\u010dnica u svojoj doktorskoj disertaciji odbranjenoj na presti\u017enom njema\u010dkom univerzitetu vrlo dobro primjetila da je hrvatska nacija izgra\u0111ena na la\u017eima i stoga ju je opravdano nazvati kulturom la\u017ei. Ideologija hrvatstva postoji samo kao anti-teza, kao negacija srpstva, nikad nezavisna, nikad sama za sebe. Hrvati svoj identitet izgra\u0111uju negiraju\u0107i svoje srpsko porijeklo. Isti takav auto-\u0161ovinizam krasi i drugosrbijance. U kojoj je drugoj zemlji na svijetu mogu\u0107e na\u0107i centre za dekontaminaciji osim u Srbiji? Drugosrbijanci svoj sopstveni narod, kulturu, vjeru i naslje\u0111e smatraju radio-aktivno\u0161\u0107u, ne\u010dime \u0161to treba konstantno dekontaminirati. Auto-destruktivnost dovedena do savr\u0161enstva.<\/p>\n Ako prou\u010dimo nastanak drugosrbijanaca uo\u010di\u0107emo da su na sceni vrlo sli\u010dni procesi, identi\u010dni mentalni obrasci i gotovo isti sociolo\u0161ki fenomeni kao i kada je nastajala hrvatska nacija. Glavna razlika je u tome \u0161to je hrvatstvo prvo kao ideologija, a kasnije i vje\u0161ta\u010dka nacija formirano u drugoj polovini 19. vijeka i po\u010detkom 20. vijeka, dok je nastanak drugosrbijanaca novijeg datuma u pone\u0161to izmjenjenim okolnostima.<\/p>\n Sve po\u010dinje jo\u0161 u 17. i 18. vijeku.<\/strong>Mjesto radnje Dalmacija, Krajina, Slavonija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina. Srpsko selo, gladna godina. Katoli\u010dki popovi nude hranu svima koji prihvate uniju. Mogu ostati pravoslavni, nastaviti liturgiju po svojim obredimna, ali moraju priznati papu. Prvih dana se ne javlja niko, ali nakon par dana gladi prvih nekoliko porodica pristaje, a s vremenom ih je sve vi\u0161e. Poma\u017ee \u0161to je jedan lokalni mje\u0161tanin nekoliko godina ranije tokom studija u Be\u010du pre\u0161ao na katoli\u010dku vjeru i postao sve\u0107enik, pa dobro poznaje mentalitet Srba. Svake gladne godine, a one su posebno u Dalmaciji i Lici bile \u010deste, po nekoliko hiljada srpskih porodica pre\u0111e u uniju, a mnogi iz unije u katoli\u010danstvo. Me\u0111utim, taj prelaz nije iskren, mnogi u sebi mrze katoli\u010danstvo i papu, mnogi i dalje slave slavu i dva bo\u017ei\u0107a, javno katoli\u010dki, potajno pravoslavni. I danas se na mnogim grobovima i starim crkvama u Dalmaciji mogu na\u0107i \u0107irili\u010dni natpisi, a i slavske ikone skrivene na tavanima.<\/p>\n Ali katoli\u010dka crkva je surova i sirova,<\/strong> na podru\u010dju dana\u0161nje Hrvatske inkvizicija je djelovala najdu\u017ee od svih zemalja u Evropi. U genima tog stanovni\u0161ta je inkvizicijska paranoja, programirani su stravom, ne di\u017eu ustanke jer Vatikan ne pra\u0161ta. Mu\u010denja su zvjerska, takva da se i najte\u017ea smrt \u010dini kao izlaz. U svijesti tih biv\u0161ih Srba utisnut je strah sa jedne strane, a sa druge mr\u017enja na svoje okupatore i tu novu vjeru. S vremenom se ta mr\u017enja usmjerava prema onima koji su ostali Srbi. Prebacivanje krivice. Nisam ja kriv \u0161to sam izdao srpstvo, nego on \u0161to je ostao Srbin. Njegov ostanak u srpstvu, njegov moralni \u017eivot, njegova hrabrost i juna\u0161tvo, prkos i nepokolebljivost su ukor za moju savjest, za mene konvertita, slabi\u0107a, kukavicu, bijednika, slugu, koji je za d\u017eak bra\u0161na i soli izdao i djedove i narod i vjeru. On mora nestati da me vi\u0161e nikad ne podsje\u0107a na moju izdaju. Zato Jasenovac, zato Oluja, zato su Hrvati sa tolikom mr\u017enjom klali Srbe jer su ih podsje\u0107ali na istinu o sebi, jer su Srbi samim svojim postojanjem bili prst krivice uperen u Hrvate..<\/p>\n Postoji jo\u0161 jedan element psiho-patologije koja se naziva hrvatstvo.<\/strong> U 19. vijeku Austro-Ugarska shva\u0107a opasnost od tek oslobo\u0111ene Srbije koja \u0107e kad tada osloboditi sve zemlje gdje \u017eive Srbi pod stranim zavojeva\u010dima. Be\u010d i Vatikan odlu\u010duju stvoriti od Srba nekoliko nacija inzistiraju\u0107i prije svega na vjerskim i regionalnim razlikama (svaka sli\u010dnost sa Vojvodinom je namjerna). Za centar tog projekta izabrali su provincijski gradi\u0107 Zagreb. Be\u010d u Zagrebu gradi cijeli tzv. \u201eDonji grad\u201c sve ustanove, pozori\u0161te i sl. Odre\u0111uju ime Hrvati, po jednoj od negda\u0161njih srpskih regija (Dalmacija, Hrvatska, Slavonija, Lika) i formiraju novu naciju od Srba katolika i doseljenika iz cijele Monarhije (isti projekt odvijao se tada i u Galiciji u gradu Lavovu, Be\u010d i Vatikan tamo su stvarali Ukrajince). Hrvatska narodna stranka postaje ono \u0161to je u drugoj Jugoslaviji bila komunisti\u010dka partija. Ako je i jedan Srbin htio posao i bilo kakav napredak u dru\u0161tvu morao se izjasniti kao Hrvat i u\u010dlaniti u \u201eHrvatsku narodnu stranku\u201c. Mnogi siroma\u0161ni Srbi sa sela dolazili su u Zagreb, u kojem je \u017eivjelo puno austro-ugarskih \u010dinovnika, umjetnika i trgovaca Njemaca, Ma\u0111ara, Jevreja\u2026 uglavnom nesrpskog, neslavenskog stanovni\u0161tva. Ti seljaci su se prodavali za tanjir supe i novo odjelo, poku\u0161avali biti kao ovi novope\u010deni gra\u0111ani, elita koja se na brzinu obogatila. Prihva\u0107ali su njihovo licemjerje, malogra\u0111an\u0161tinu, zaboravljali su svoje srpsko i seosko porijeklo, mrzili su ga, postajali su pokondirene tikve. Prema svemu srpskom osje\u0107ali su averziju, a najve\u0107i strah imali su od toga da im se na vratima ne pojavi neki ro\u0111ak sa sela. I opet, svaka sli\u010dnost sa drugosrbijancima je namjerna.<\/p>\n Paralele sa drugosrbinacima su vi\u0161e nego o\u010digledne.<\/strong> Jasno je da je danas u Srbiji najlak\u0161e napredovati ako se pljune na Srbe. Svaki intelektualac koji \u017eeli raditi u novinama ili na fakultetu zna da je najbr\u017ei put do uspjeha srbo-mr\u017enja. Pravi srpski patrioti, ma koliko fakulteta zavr\u0161ili i nau\u010dnih radova objavili osu\u0111eni su jedino na lokalne televizije i manje internet sajtove. Ono \u0161to su nekad za novope\u010dene katolike, biv\u0161e Srbe bili katoli\u010dki oltari i propovjedaonice, danas su za drugosrbijance mediji, prije svega televizija i novine. Drugosrbijanci snobovski gledaju \u010dak i na Zagreb koji je relano prema Beogradu provincija, a sve \u0161to dolazi iz zapadne Evrope nekriti\u010dki prihva\u0107aju, dok sve svoje, srpsko preziru. Tako se \u010desto mogu \u010duti tragikomi\u010dne izjave popout one jednog drugosrbijanca da on kad gleda Evropsku uniju vidi brze vozove. Neka do\u0111e u Hrvatsku koja je \u010dlanica Evropske Unije, pa \u0107e vidjeti da su hrvatski vozovi sporiji od srpskih. Jedini brzi voz koji bi Srbija dobila ulaskom u Evropsku Uniju je voz u vlastitu propast. Ve\u0107ini drugosrbijanaca je glavni motiv novac, kao \u0161to je to bio slu\u010daj i sa onim Srbima koji su po\u010detkom 20. vijeka postojali Hrvati.<\/p>\n Ne \u010dudi \u0161to su drugosrbijanci zagovarali NATO-agresiju na Srbiju<\/strong> i radovali se bombama koje su ubijale njihove sugra\u0111ane. Kao \u0161to smo vidjeli, auto-\u0161 ovinsiti\u010dka mr\u017enja na sve srpsko prirodna je posljedica procesa rasrbljivanja i u svom krajnjem obliku zavr\u0161avama ludilom, genocidom, Jasenovcem i Olujom. Ne treba mrziti rasrbljene Srbe, srpskom duhovnom organizmu mr\u017enja je strana, treba ih razumijeti, ali nikako ne smijemo dozvoliti da na\u0161a bra\u0107a, porodica, ro\u0111aci i kom\u0161ije podlegnu njihovoj propagandi. Ostanimo Srbi i danas kada je to vrlo te\u0161ko. Ali uvijek je bilo te\u0161ko. 1941. vjerovatno nije bilo goreg mjesta za \u017eivot od Srbije, Srbije okupirane od Njemaca, usta\u0161a, Bugara, Ma\u0111ara, Srbije u kojoj streljaju cijele razrede \u0161kolske djece, Srbije koju bombardiraju i Njemci i saveznici\u2026 pa ipak, 1941. dva najve\u0107a pisca i knji\u017eevnika ikad ro\u0111ena na ovim prostorima, Me\u0161a Selimovi\u0107 i Ivo Andri\u0107 dolaze ba\u0161 u Srbiju.<\/p>\n Njihove \u017eivotne pri\u010de \u010dine se kao paradigma.<\/strong> Me\u0161a Selimovi\u0107 se 1941. nalazi u Zagrebu, odbija sve privilegije kojim ga obasipa usta\u0161ki re\u017eim i odgovara svojoj tada \u0161noj djevojci koja ga u nevjerici pita za\u0161to ide u Srbiju: \u201eKakav bih ja to Srbin bio kad ne bi bio sa Srbijom kada joj je te\u0161ko?\u201c. Iste godine i Ivo Andri\u0107 dolazi u Beograd. Sa prezirom odbija li\u010dnu ponudu Paveli\u0107a da bira poziciju u NDH koju \u017eeli i izabire \u017eivot u Beogradu u siroma\u0161tvu i pod bombama, a kao svoju nacionalnost upisuje \u2013 Srbin. Andri\u0107 je dobro znao, jer je jedan njegov ro\u0111ak bio katoli\u010dki sve\u0107enik, kako je Katoli\u010dka crkva od njih, Srba katolika u Bosni stvarala Hrvate. Ali najve\u0107i me\u0111u Srbima islamske vjere, kao i Srbima katoli\u010dke vjere ostajali su u srpstvu i onda kada je bilo najte\u017ee. Jer Srbin je najja\u010di onda kada je najte\u017ee, srpstvo je samo za najhrabije Srbe i Srpkinje, slabi bje\u017ee u toponimske nacije. Dovoljan je primjer Emira Kusturice koji je mogao imati kolekciju Oscara samo da se htio odre\u0107i srpstva. \u010cak i mnogi nesrbi, poput Petera Hendkea koji je ostao bez Nobelove nagrade jer je branio Srbe prepoznavali su taj srpsku duh, tu srpsku iskru ljubavi, slobode, pravde, \u010dasti koju ni jedna okupacija, ni jedan genocid, ni jedno ropstvo nisu uspjeli ugasiti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" (Mislav Horvat) – Objavljeno – 24\/03\/2015 Na jednom zidu u Beogradu ispisan je grafit: \u201eOd svih Srba, najgori su Hrvati\u201c! Kao i obi\u010dno, narodna mudrost je ono za \u0161to bi istori\u010darima, sociolozima i psiholozima trebale brojne knjige izrekla u samo jednoj re\u010denici. Svakome ko je ikad prou\u010davao postanak hrvatske nacije jasno je da ovaj grafit […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4546"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4546"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4546\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4549,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4546\/revisions\/4549"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4546"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4546"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4546"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}