{"id":5278,"date":"2015-04-19T15:34:40","date_gmt":"2015-04-19T13:34:40","guid":{"rendered":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=5278"},"modified":"2015-04-19T15:58:13","modified_gmt":"2015-04-19T13:58:13","slug":"naucno-dokazano-nije-bio-izdajica-vec-jedan-od-najhrabrijih-u-kosovskom-boju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=5278","title":{"rendered":"NAU\u010cNO DOKAZANO:  nije bio izdajica, ve\u0107 jedan od najhrabrijih u Kosovskom boju"},"content":{"rendered":"<p class=\"attachment\"><a href=\"http:\/\/www.intermagazin.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/Kosovski-boj-2434.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"attachment-medium\" src=\"http:\/\/www.intermagazin.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/Kosovski-boj-2434-600x389.jpg\" alt=\"Kosovski boj 2434\" width=\"600\" height=\"389\" \/><\/a><\/p>\n<p>Pre nekoliko godina, u ozbiljnom i velikom istra\u017eivanju o na\u0161oj pro\u0161losti (ne)znanju i (zlo)upotrebi istorije, izme\u0111u ostalih postavljeno je i postavljeno je i pitanje da li je Vuk Brankovi\u0107 bio izdajica u Kosovskom boju.<!--more--><\/p>\n<p>\u010cak 49 odsto ispitanika odgovorilo je potvrdno, iako su jo\u0161 pre vi\u0161e od jednog veka istori\u010dari nepobitno tvrdili da je to samo plod epske tradicije koji nema nikakve veze sa istinom. Sa namerom da jo\u0161 jednom uka\u017ee na nepravdu nanetu jednoj od najznamenitijih li\u010dnosti srpske srednjovekovne istorije, \u010dije je ime vekovima ostalo simbol nevere, istori\u010dar dr Marko \u0160uica napisao je knjigu \u201eVuk Brankovi\u0107\u201c, koju je nedavno objavila \u201eEvoluta\u201c.<\/p>\n<p>Istorijska ostra\u0161\u0107enost i osuda Vuka Brankovi\u0107a zapisana je tek po\u010detkom 17. veka u delu \u201eKraljevstvo Slovena\u201c, benediktinskog opata Mavra Orbina. Koreni negativnog stava prema srpskom plemi\u0107u iz druge polovine 14. veka se\u017eu, me\u0111utim, u ne\u0161to dublju pro\u0161lost. Oblikovani su pre svega dr\u017eavnim prilikama, koje su usledile posle Kosovske bitke, zapravo borbom za politi\u010dku prevlast izme\u0111u najva\u017enijih srpskih dinastija tog vremena \u2013 Lazarevi\u0107a i Brankovi\u0107a.<\/p>\n<p>Posle smrti cara Uro\u0161a (1371), poslednjeg legitimnog vladara iz loze Nemanji\u0107a, carstvo su raspar\u010dali oblasni gospodari. Za kratko vreme isprepletali su se i sukobili interesi Bal\u0161i\u0107a, Mrnjav\u010devi\u0107a, kneza Lazara, Nikole Altomanovi\u0107a, Brankovi\u0107a, Andrije Grope, Draga\u0161a i jo\u0161 nekolicine vlastelina. U sveop\u0161tem mete\u017eu knez Lazar je morao vrlo brzo da prona\u0111e sna\u017enog saveznika, \u0161to je i uradio, onako kako se u to vreme i \u010dinilo, sklapanjem braka. Tokom 1370. ili 1371. svoju najstariju k\u0107erku Maru udao je za velika\u0161a Vuka Brankovi\u0107a.<\/p>\n<p>Korist od ovog politi\u010dkog braka bio je obostran: dok je Lazar stvarao novo dr\u017eavno jezgro Moravske Srbije, sa prestonicom u Kru\u0161evcu, njegov zet zauzimao je oblasti sa centrima u Skoplju i Pri\u0161tini. Za 20 godina, koliko je trajao zajedni\u010dki uspon, u istorijskim izvorima nijednom nije zabele\u017een bilo kakav trag o me\u0111usobnom razdoru, nesuglasicama ili neprijateljskim odnosima. Politi\u010dko savezni\u0161tvo tasta i zeta vremenom se pretvorilo u izuzetno prisan odnos, koji su njihovi savremenici opisali kao gotovo porodi\u010dnu vladavinu. Takav odnos \u201eroditelja\u201c i \u201esina\u201c oja\u010dan je velikom turskom opasno\u0161\u0107u, \u0161to je dovelo do stvaranja zajedni\u010dke odbrane njihovih dr\u017eava, a na najve\u0107em isku\u0161enju na\u0161ao se na kosovskom polju.<\/p>\n<p>Protiv Muratove vojske na istoj strani na\u0161li su se knez Lazar, Vuk Brankovi\u0107 i ratnici pod vo\u0111stvom Vlatka Vukovi\u0107a,\u00a0koje je u svoje ime poslao kralj Tvrtko I. Lazar je imao jo\u0161 dva zeta, ugarskog plemi\u0107a Nikolu Gorjanskog Mla\u0111eg i \u0110ura\u0111a II Stracimirovi\u0107a Bal\u0161i\u0107a, ali na njih iz razli\u010ditih razloga nije mogao da ra\u010duna. Jedini oslonac bio mu je Vuk, na \u010dijoj se teritoriji bitka i odigrala.<\/p>\n<p>&#8211; Nijedan srpski izvor ne spominje Vukovo u\u010de\u0161\u0107e u bici, uostalom, kao ni bilo kog drugog vlastelina, osim kneza Lazara, dok je dramati\u010dnim sadr\u017eajem nadgra\u0111enim pri\u010dama o boju, iz pera osmanskih pisaca, njemu pripisana istaknuta uloga u borbi hri\u0161\u0107anskih ratnika \u2013 ka\u017ee \u0160uica.<\/p>\n<p>&#8211; Daju\u0107i najkonkretnije podatke o razme\u0161taju vojske, Mehmed Ne\u0161rija pi\u0161e: \u201eSam (Lazar) pak stade u sredinu. Svoju pe\u0161adiju po neverni\u010dkom obi\u010daju rasporedi pozadi. Potom zeta Vukovi\u0107a (Vuka Brankovi\u0107a) sa svojim sestri\u0107em (Stefanom Musi\u0107em) postavi desno. Kobili\u0107a sa Bo\u0161njacima postavi levo\u201c. Iz daljeg opisa bitke izvodi se zaklju\u010dak da je upravo deo vojske pod komandom Brankovi\u0107a Osmanlijama na\u010dinio najve\u0107u \u0161tetu.<\/p>\n<p>Za razliku od svog tasta, Vuk je pre\u017eiveo bitku, a kako se to odigralo, pouzdanih podataka nema. \u010cinjenica da se on u jednom trenutku tokom ili posle okon\u010danja sukoba, povukao sa bojnog polja, predstavljala je jezgro budu\u0107e legende o njegovom izdajstvu onoga koji se opredelio za \u201ecarstvo nebesko\u201c. Oslonac za rekonstrukciju razloga zbog koga se Vuk povukao pru\u017ea jedan veoma va\u017ean i pouzdan istorijski izvor, \u017eivotopis Despota Stefana Lazarevi\u0107a od Konstantina Filozofa. Govore\u0107i o jednoj drugoj bici, koja se tako\u0111e odigrala na Kosovu, u jesen 1402. Konstantin otkriva ratnu taktiku srpskih gospodara. Pred bitku bra\u0107a Stefan i Vuk Lazarevi\u0107 dogovorili su se: \u201eAko jedan bude ise\u010den, da se drugi spase. Ako jedan brat padne, drugi \u0107e blago\u010dastivom stadu pastir ostati\u2026\u201c Na isti na\u010din, isti\u010de Marko \u0160uica, verovatno je razmi\u0161ljao i knez Lazar. Po\u0161to je o\u010duvanje i odbrana dr\u017eave bilo u prvom planu.<\/p>\n<p>&#8211; Knez Lazar je u Vuku mogao da prepozna privremenog za\u0161titnika oblasti Lazarevi\u0107a i njegove porodice. Lazareva pogibija u boju uslovila bi primenu plana da se Vuk Brankovi\u0107, kao njegov zet i jedina politi\u010dki zrela i ratno sposobna li\u010dnost, povu\u010de s bojnog polja i organizuje dr\u017eavu. Takav dogovor izme\u0111u kneza i Vuka nije zabele\u017een u izvorima, ali postojanje iste dr\u017eavne politike u slu\u010daju Stefana i Vuka Lazarevi\u0107a, daje mogu\u0107nost da se postavi takva pretpostavka. Te\u0161ko je na\u0107i upori\u0161te ideji da je Vuk Brankovi\u0107 mogu da stekne politi\u010dku korist napu\u0161tanjem polo\u017eaja i ostavljanjem samog Lazara u boju, jer je on bio svestan da samostalno ne bi mogao dugo da odoleva osmanlijskom pritisku, \u0161to se i potvrdilo potonjim zbivanjima \u2013 ka\u017ee \u0160uica.<\/p>\n<p>Vuka su priznavali i prema njemu se odnosili kao prema srpskom gospodaru i Lazarevom nasledniku Ugarska, Venecija i Dubrovnik, ali kneginja Milica nipo\u0161to nije htela da prihvati mogu\u0107nost da njen zet preuzme prvenstvo i zagospodari teritorijom Moravske Srbije. \u017delela je da sa\u010duva presto za svog tada jo\u0161 maloletnog sina Stefana, zbog \u010dega je uz pomo\u0107 crkvenih krugova sazvala sabor na kojem su donesene va\u017ene odluke, me\u0111u kojima je bilo priznavanje Bajazitovog sizerenstva, pla\u0107anje hara\u010da, u\u010de\u0161\u0107e u osmanlijskim vojnim pohodima i davanje k\u0107erke Olivere Bajazitu za \u017eenu. Potpadanjem u vazalnim polo\u017eaj su\u0161tinski je priznat poraz u Kosovskoj bici. Me\u0111u vlastelom bilo je onih koji su bili nezadovoljni ovakvom odlukom pa su se opredelili da stanu u slu\u017ebu gospodaru koji je nastavio Lazarevu politiku rata s Turcima, Vuku Brankovi\u0107u. A jedan od njih bio je i vlastelin Obrad Dragosalji\u0107, nekada\u0161nji Lazarev vojvoda.<\/p>\n<p>Smenom dotada\u0161njeg patrijarha Jefrema i izborom novog Danila III, koji je predstavljao klju\u010dnu figuru u u\u010dvr\u0161\u0107ivanju prava Lazarevi\u0107a na nasle\u0111e nemanji\u0107ke tradicije, kao i prenos mo\u0161tiju kneza Lazara (1390. ili 1391) iz Pri\u0161tine u Ravanicu, \u010dime je po\u010delo uspostavljanje Lazarevog kulta, ambicije Vuka Brankovi\u0107a do\u017eivele su krah. Odani sultanovi vazali, srpski velika\u0161i, na\u010dinili su gotovo zatvoren prsten oko njegove oblasti i njegovi poku\u0161aji da o\u010duva nezavisnost, bili su osu\u0111eni na poraz. Jedno vreme uspe\u0161no je odolevao akind\u017eijskim upadima ali je posle pada Skoplja bio primoran da sklopi vazalni odnos sa osmanskim sultanom 1392. I pored toga, nije bio veran Turcima kao njegovi savremenici. Odbio je da u\u010destvuje na skupu vazala u Seru, u bitkama na Rovinama i kod Nikopolja, kao i u opsadi Carigrada. Takva neposlu\u0161nost turskom gospodaru ubrzo je bila ka\u017enjena. Ostav\u0161i bez teritorija i gradova poku\u0161ao je da se domogne Dubrovnika, ali pomo\u0107 iz nepoznatih razloga nije stigla, pa je pao u sultanovo zarobljeni\u0161tvo u kome je ostao do smrti 6. oktobra 1397. Njegova supruga i sinovi bili su obespravljeni i saterani u sku\u010denu oblast starih ba\u0161tinskih poseda, dovoljnih za puko pre\u017eivljavanje.<\/p>\n<p><b>PARADOKSALNA LEGENDA<\/b><\/p>\n<p>Narodno predanje je odredilo Vuka kao glavnog krivca za propast srpske srednjovekovne dr\u017eave, iako joj je on, bar nakratko, udahnuo slobodu, smisao i nadu posle Kosovske bitke. Kada je po\u010dela da mu se pripisuje izdaja, Vuk je ve\u0107 bio mrtav i nije bilo nikog ko je mogao da se suprotstavi stvaranju legende o hristolikom svetom knezu Lazaru i njegovom zetu \u2013 Judi. Pojednostavljene predstave o dobru i zlu, o nebeskom i zemaljskom carstvu, poput nekakvih bajki, pretvarale su se u pou\u010dne pripovesti, na kojima su se stole\u0107ima podizala pokolenja Srba. Paradoksalno je da je negativnu ulogu dobio upravo onaj dr\u017eavnik i ratnik koji je rizikovao svoj i \u017eivote svoje porodice da bi sa\u010duvao obraz i dr\u017eavu \u2013 zaklju\u010duje Marko \u0160uica.<\/p>\n<p><b>RODONA\u010cELNIK BRANKO <\/b><\/p>\n<p>Rodona\u010delnik dinastije Brankovi\u0107a je Mladen, koji je titulu vojvode dobio od kralja Stefana De\u010danskog, po\u0161to je stao na njegovu stranu posle borbi oko nasle\u0111a za srpski presto. Nasledio ga je sevastokrator Branko Mladenovi\u0107 po kome je dinastija dobila ime. Iza sebe je ostavio tri sina i jednu k\u0107er, od kojih je najmla\u0111i Vuk uspeo da osna\u017ei mo\u0107 porodice, da pro\u0161iri neke oblasti i da od mladih dana postane veliki dobrotvor manastira Hilandar.<\/p>\n<p><b>LJUBAVNO-BRA\u010cNA AfERA <\/b><\/p>\n<p>Stariji Vukov brat Nikola Radonja bio je o\u017eenjen Jelenom, sestrom Vuka\u0161ina i Uglje\u0161e Mrnjav\u010devi\u0107a, ali se posle porodi\u010dne tragedije zamona\u0161io i zapo\u010deo duhovni \u017eivot u manastiru Hilandar. Strog asketizam i velika duhovna posve\u0107enost omogu\u0107ili su mu da primi veliku shimu i dobije ime Gerasim, pod kojim \u0107e ostati zabele\u017een kao jedna od najzna\u010dajnijih istorijskih li\u010dnosti tog doba. Drugi Vukov brat Grgur bio je, kako se pouzdano pretpostavlja, li\u010dnost od koje je kralj Marko, sin Vuka\u0161ina Mrnjav\u010devi\u0107a, preoteo \u017eenu Teodoru, napustiv\u0161i svoju prvu \u017eenu Jelenu, k\u0107er velmo\u017ee Radoslava Hlapena. O toj ljubavno-bra\u010dnoj aferi govori jedan zapis pisan u selu Kalu\u0111erici u Pore\u010du.<\/p>\n<p>https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=VFCV80Ewz-k<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pre nekoliko godina, u ozbiljnom i velikom istra\u017eivanju o na\u0161oj pro\u0161losti (ne)znanju i (zlo)upotrebi istorije, izme\u0111u ostalih postavljeno je i postavljeno je i pitanje da li je Vuk Brankovi\u0107 bio izdajica u Kosovskom boju.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5278"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5278"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5278\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5283,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5278\/revisions\/5283"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5278"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5278"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5278"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}