{"id":540,"date":"2010-08-17T09:56:19","date_gmt":"2010-08-17T07:56:19","guid":{"rendered":"http:\/\/37.251.99.59:5000\/?p=540"},"modified":"2010-08-17T09:56:19","modified_gmt":"2010-08-17T07:56:19","slug":"ne-dirajte-moju-ruevinu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=540","title":{"rendered":"Ne dirajte moju ru\u0161evinu!"},"content":{"rendered":"

\u00a0<\/p>\n

Poznati zadarski ugostitelj Savo Kova\u010devi\u0107 smatra da je cilj uklanjanja ru\u0161evina zatiranje posljednjeg dokaza da su Srbi ikada \u017eivjeli u Zadru i okolici.<\/strong><\/p>\n

<\/p>\n

S njim se sla\u017ee \u0110oko \u0160u\u0161a, nekada zadarski a danas novosadski gra\u0111evinar: „Rekao sam svojima: kada umrem, radite \u0161to ho\u0107ete, ali onu ru\u0161evinu ne dirajte i onu zemlju ne prodajite“.<\/strong>
Grad Zadar po\u010deo je uklanjati ru\u0161evine osamdesetak objekata koji se u slu\u017ebenim dokumentima naj\u010de\u0161\u0107e zovu „ratnim ru\u0161evinama“, iako se uglavnom radi o biv\u0161im obiteljskim ku\u0107ama zadarskih Srba. Uz dozvolu vlasnika, do sada su uklonjena dva objekta. Zasigurno \u0107e se na\u0107i jo\u0161 ljudi koji ne\u0107e imati ni\u0161ta protiv da im se zemlji\u0161ta o\u010diste od ostataka nekada\u0161njih domova, kako je prije gotovo godinu dana uprava grada i najavila, a o \u010demu su „Novosti“ ve\u0107 pisale. Me\u0111utim, nisu rijetki ni oni koji ovakvu odluku gradskog poglavarstva, na \u010delu s gradona\u010delnikom Zadra Zvonimirom Vran\u010di\u0107em<\/strong>, smatraju skandaloznom.
– Cilj uklanjanja ru\u0161evina na\u0161ih ku\u0107a, koje su minirane i oplja\u010dkane devedesetih, jest da se s tih prostora ukloni i posljednji dokaz da su Srbi tamo \u017eivjeli. Kao da nas nikada nije tamo bilo, a na\u0161e su obitelji na prostorima oko Zadra \u017eivjele stolje\u0107ima – komentirao je informaciju o skorom uklanjanju ru\u0161evina svoga doma i restorana nekada poznati zadarski ugostitelj Savo Kova\u010devi\u0107<\/strong>. Pri\u010du o protjerivanju zadarskih obitelji Kova\u010devi\u0107 i \u0160u\u0161a i miniranju njihovih domova „Novosti“ su donijele u sije\u010dnju, kada je vijest o uklanjanju ru\u0161evina bila jo\u0161 svje\u017ea. <\/p>\n

\u0110oko \u0160u\u0161a<\/strong>, nekada zadarski a danas novosadski gra\u0111evinar, posebno emotivno pro\u017eivljava ovu situaciju: <\/p>\n

– Jo\u0161 uvijek ne vjerujem da netko u pravnoj dr\u017eavi mo\u017ee tako ne\u0161to raditi. Ako je privatno vlasni\u0161tvo nepovredivo, otkud pravo gradona\u010delniku da uklanja ru\u0161evine moje ku\u0107e? Ne \u017eelim obnovu. Ako su ve\u0107 ukinuli moje pravo na od\u0161tetu, onda neka ostave stanje ovako kakvo je sada. Neka svi vide kako smo pro\u0161li i \u0161to su nam uradili „nepoznati po\u010dinitelji“! <\/p>\n

Grad \u0107e tra\u017eiti suglasnost vlasnika
<\/strong>
Zadarski dogradona\u010delnik Dra\u017een Grgurovi\u0107<\/strong> tvrdi kako je poglavarstvo svjesno osjetljivosti ove odluke i da \u0107e napraviti sve kako se gra\u0111ani ne bi osjetili diskriminirano. <\/p>\n

– Zatra\u017eit \u0107emo suglasnost svih vlasnika, iako nas zakon na to ne obvezuje. Jo\u0161 nismo uspjeli kontaktirati ni obitelj \u0160u\u0161a ni obitelj Kova\u010devi\u0107, ali o\u010dekujem da ni s njima ne\u0107e biti problema. Me\u0111u odabranim ratnim ru\u0161evinama ima i onih iz Drugog svjetskog rata. Ova odluka nije uperena protiv Srba. Za mene je privatno vlasni\u0161tvo svetinja, ali to je i javni interes – ka\u017ee Grgurovi\u0107. <\/p>\n

Na na\u0161 upit tko \u0107e platiti radove, odgovara kako \u0107e sve biti podmireno sredstvima iz gradskog prora\u010duna. Koliko \u0107e sve ko\u0161tati, nitko u ovom trenutku ne zna, ali je potpuno jasno da se radi o milijunima kuna. \u0160u\u0161e, \u010dija se tvrtka bavi sli\u010dnim poslovima, ka\u017eu kako uklanjanje ru\u0161evina ku\u0107e poput njihove ko\u0161ta pedesetak tisu\u0107a eura. Me\u0111utim, za gradona\u010delnika Zadra Zvonimira Vran\u010di\u0107a, koji je po struci lije\u010dnik, zdravlje gra\u0111ana o\u010dito nema cijenu, pa je umjesto na gradnju vrti\u0107a, igrali\u0161ta i \u0161kola, milijune kuna iz gradskog prora\u010duna spreman utro\u0161iti na uklanjanje ru\u0161evina i hvatanje gu\u0161terica-ubojica po biv\u0161im domovima nepodobnih sugra\u0111ana.<\/span>
I danas dobro \u017eive, ali…
<\/strong>
Za vrijeme Jugoslavije, \u0160u\u0161e su bili bogata obitelj. Imali su bagere, kamione, strojeve svih vrsta, koji su radili po cijeloj zemlji. Vjerojatno su i zbog toga, ali i zbog ogromnog stambenog kompleksa, \u0161to je kod nekih o\u010dito budilo neke druge komplekse, mnogima bili trn u oku. Za vrijeme kolektivnog nacionalisti\u010dkog ludila, koje je Zadar zahvatilo devedesetih, na\u0161li su se na udaru, skupa sa stotinama drugih sugra\u0111ana. Duh tog vremena najbolje ocrtava poznati doga\u0111aj od 2. svibnja 1991, kada je razularena rulja poharala zadarski poluotok i porazbijala na desetke kioska, radnji, kafi\u0107a, restorana i drugih objekata u vlasni\u0161tvu tvrtki iz Srbije i Zadrana srpske nacionalnosti. <\/p>\n

<\/p>\n

Tog ljeta pritisci, prijetnje i napadi na \u010dlanove obitelji \u0160u\u0161a bili su svakodnevni. Kulminacija se zbila 21. kolovoza, kada su im zapucali po ku\u0107i. Uskoro je odjeknula eksplozija, koju su uku\u0107ani \u010dudom pre\u017eivjeli. No, napada\u010di su uspjeli u svom naumu, jer su \u0160u\u0161e ujutro sjeli u automobil i zauvijek oti\u0161li. Onima kojima se gadilo \u017eivjeti s njima, nije se gadilo, u tjednima koji su uslijedili, sustavno plja\u010dkati ku\u0107u. Svaki komad posu\u0111a, namje\u0161taja, svaka daska, plo\u010dica, utika\u010d, sve \u0161to se moglo istrgnuti, oteti i ukrasti, vrijedni „osloboditelji“ nisu po\u0161tedjeli. <\/p>\n

– Te\u0161ko mi je govoriti o tome kako do\u017eivljavam sve \u0161to se dogodilo i sve \u0161to nam se doga\u0111a. Mi smo situirani ljudi. I danas u Srbiji, kao nekada u Zadru, imamo firmu, jo\u0161 ve\u0107u. Zapo\u0161ljavamo puno ljudi, dobro radimo i dobro \u017eivimo, ovo nije pitanje novca. \u0160to da vam ka\u017eem? Svaki put kada sanjam, ali ba\u0161 svaki put sanjam svoju ku\u0107u. Ne sanjam je ovakvu kakva je danas, nego onakvu kakva je bila. A bila je lipa moja ku\u0107a. I velika. Imala je 1.800 kvadrata i mali bazen. Za dicu. Pola meni, a pola pokojnom bratu. I sada vi mene pitate kako mi je?! Nikako mi je! – govori \u0110oko \u0160u\u0161a, dok mu glas podrhtava. <\/p>\n

– Rekao sam svojima: kada umrem, radite \u0161to ho\u0107ete, ali onu ru\u0161evinu ne dirajte i onu zemlju ne prodajite. Ono mora ostati na\u0161e, pa makar bili i kruha gladni! <\/p>\n

Mnogi ne\u0107e razumjeti ovakav stav. Mnogi ne\u0107e shvatiti otkuda pravo obitelji \u0160u\u0161a da odbije ponu\u0111enu obnovu, a ponu\u0111eno im je osamdesetak umjesto nekada\u0161njih 1.800 kvadrata. Me\u0111utim, ove je ljude te\u0161ko prevariti, pogotovo na na\u010din na koji to poku\u0161ava zadarsko poglavarstvo. Kod njih pri\u010da o glodavcima ne prolazi. <\/p>\n

„Ovo nije akcija koja je usmjerena protiv bilo koga, pogotovo ne protiv na\u0161ih sugra\u0111ana srpske nacionalnosti. Mi ne dijelimo ku\u0107e po nacionalnosti, jer nacionalnost vlasnika ru\u0161evine nije bila kriterij koji nas je ponukao na akciju. Cilj ove akcije je za\u0161tita javnog zdravstva i zdravlja gra\u0111ana Zadra. Stru\u010dnjaci su procijenili koje su ru\u0161evine potencijalno opasne za zdravlje ljudi i one \u0107e biti uklonjene i to temeljem zakona o vlasni\u0161tvu, \u010diji nam je \u010dlanak broj 32 omogu\u0107io ovu odluku. Iako je rije\u010d o privatnom vlasni\u0161tvu, ova je akcija potpuno zakonita“, rije\u010di su Ivane Dadi\u0107<\/strong>, glasnogovornice u zadarskom poglavarstvu, koja ka\u017ee kako su ku\u0107e, prema tvrdnjama eksperata, legla raznih glodavaca i pune zmija te kao takve izuzetno opasne. <\/p>\n

Neuzvra\u0107ena ljubav prema domovini
<\/strong>
Va\u0161 je reporter prije nekoliko dana obi\u0161ao obje ku\u0107e, onu Save Kova\u010devi\u0107a i onu \u0110oke \u0160u\u0161e. Valjda zato \u0161to je po pitanju zmija i glodavaca totalni amater, nije uo\u010dio ni\u0161ta osim gu\u0161terice u ku\u0107i Save Kova\u010devi\u0107a, koja je isko\u010dila iz ud\u017ebenika engleskog jezika, jedne od rijetkih stvari koje su pre\u017eivjele plja\u010dku. Osim toga, ispred njegovog biv\u0161eg restorana danas je pe\u010denjara! \u010covjek godinama prodaje pili\u0107e, o\u010dito nesvjestan da radi na izvoru zaraze. Kako je mogu\u0107e da je, pored ostataka restorana koji su progla\u0161eni leglom zaraze, godinama uredno produ\u017eavao dozvolu za rad? Kako nikome iz famoznih sanitarnih slu\u017ebi nije palo na pamet zabraniti mu djelatnost? Uostalom, ako je u Zadru osamdeset mjesta na kojima se legu zmije i glodavci, molimo odgovor na pitanje koliko je u ova dva desetlje\u0107a bilo ugriza ili napada pacova, zmija i sl.? Odgovora nema, umjesto njih tu je fraza o za\u0161titi zdravlja. O za\u0161titi zdravog razuma, koji upozorava na to da se radi o najobi\u010dnijoj prevari, ni rije\u010di. <\/p>\n

<\/p>\n

Dok \u010deka odgovore sanitarnih inspektora, Kova\u010devi\u0107 sanjari. Prisje\u0107a se lijepih trenutaka u svom restoranu, koji je otvorio 1968. Kada pri\u010da o poslu, zaboravi na sve muke. <\/p>\n

– Malo prije napada na nas, negdje u prolje\u0107e 1991, obnovio sam kuhinju. I sada me prozivaju da sam \u010detnik! U mom dosjeu nema niti jednog prekr\u0161aja, radio sam desetlje\u0107ima, pekao sam vi\u0161e jagnjetine dnevno nego \u0161to je danas pe\u010de cijeli Zadar! Da sam znao \u0161to slijedi, za\u0161to bih kupovao novu kuhinju? Nove aparate nisam stigao ni upaliti, a sada ka\u017eu da sam organizirao pobunu. A ja i danas pla\u010dem za svojim restoranom i za svojim Zadrom. Ja sam ovdje u Srbiji izbjeglica. Tu sam i\u0161ao na zanat i sanjao povratak svaki dan. Ja san dite sa sela, iz Zagore. I danas sanjan moju Zrmanju, moje selo. Hrvatska je moja domovina i ja je volin najvi\u0161e na svitu, ali ono \u0161to se meni dogodilo najobi\u010dniji je dr\u017eavni teror. <\/p>\n

Kova\u010devi\u0107 se tjednima opirao protjerivanju. \u010cak i kada je shvatio da ga policija ne\u0107e za\u0161tititi, dapa\u010de, da mu osobe u uniformi policije i vojske pucaju po ku\u0107i i postavljaju eksploziv, poku\u0161ao je ostati. <\/p>\n

– Pita me policajac na koga sumnjam, a kada sam mu kazao da sam vidio ljude u njegovoj uniformi da mi pucaju po ku\u0107i, u\u0161utio je. Oni mene nisu vidjeli, ali ja njih jesam. Bilo je to 28. kolovoza 1991. Inspektori na uvi\u0111aju pravili su se ludi, provocirali su me, tvrdili da je rije\u010d o ratnoj \u0161teti. Kada sam ih upitao odakle je do\u0161la granata, jer je bilo nemogu\u0107e da granata pogodi to mjesto gdje je bio postavljen eksploziv, prestali su. Me\u0111utim, onda je do\u0161la i ta no\u0107 kada su mi u ku\u0107u upala dvadesetorica. Naoru\u017eani i uniformirani, odmah su mi udarili \u017eenu, mene su zgazili, bio sam sav plav. Nakon toga, kona\u010dno sam se predao i pobjegao. <\/p>\n

Sve se odvijalo po uhodanoj proceduri
<\/strong>
Najtu\u017eniji dan u \u017eivotu Save Kova\u010devi\u0107a bio je 15. o\u017eujak 1992. Tada su mu prijatelji javili da mu je ku\u0107a minirana. Potpuno je uni\u0161ten restoran, a nevjerojatno velika koli\u010dina eksploziva odvalila je dobar dio trokatnice Kova\u010devi\u0107evih. Gradske tvrtke tada su, umjesto tjeranja zmija i glodavaca, sudjelovale u tjeranju Srba, svojih susjeda i sugra\u0111ana. <\/p>\n

– Sve se odvijalo po uhodanoj proceduri. Najprije policija blokira cestu. Onda do\u0111u mineri. Redovno je bila rije\u010d o obu\u010denim ljudima, jer na susjednim ku\u0107ama nije bilo ve\u0107e \u0161tete. Iza eksplozije dolaze bageri i drugi strojevi, kao i vozila u vlasni\u0161tvu nekog javnog poduze\u0107a. Oni bi o\u010distili cestu i okolicu i \u017eivot je mogao i\u0107i dalje – ka\u017ee Kova\u010devi\u0107. <\/p>\n

Odbijen im je zahtjev za obnovu, jer su tu\u017eili Hrvatsku tra\u017ee\u0107i od\u0161tetu. Kao \u0161to je poznato, na inicijativu Vladimira \u0160eksa promijenjen je zakon koji je predvi\u0111ao od\u0161tetu za slu\u010dajeve poput opisanih, tako da je njihova tu\u017eba postala besmislena i mogli su dobiti obnovu. Mogli su, ali do danas nisu. <\/p>\n

Sa\u0161a Kosanovi\u0107
Foto: Jovica Drobnjak <\/em><\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0 Poznati zadarski ugostitelj Savo Kova\u010devi\u0107 smatra da je cilj uklanjanja ru\u0161evina zatiranje posljednjeg dokaza da su Srbi ikada \u017eivjeli u Zadru i okolici.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/540"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=540"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/540\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}