![\"muhiko-kusturica](\"http:\/\/www.intermagazin.rs\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/muhiko-kusturica-766.jpg\")
<\/a><\/p>\nKriminalci su oni koji osnivaju banke; Nije mogu\u0107a sloboda na ra\u010dun drugih \u2013 to je eksploatacija, zato ne mogu da se slo\u017eim sa kapitalizmom.<\/p>\n
U filmu \u201eTaksista\u201d Martina Skorsezea, koji je obilje\u017eio sedamdesete godine, glavni junak, kojeg tuma\u010di veliki De Niro, prolazi sve faze tipi\u010dnog antijunaka dvadesetog vijeka. Nezaposleni momak sti\u017ee u metropolu, kali se na njujor\u0161kim ulicama, zaljubi se u \u017eenu koja vodi politi\u010dku kampanju, ona shvati poslije nekoliko sastanaka da on nije njen par (klasna distanca), taksista od toga poludi, o\u0161i\u0161a se kao panker, promjeni svjetonazor, postaje politi\u010dki svjestan. U jednom trenutku sre\u0107e mladu djevojku za koju, kasnije, saznaje da je prostitutka. U kre\u0161endu filma ubija makroa i \u010ditavu bandu, osloba\u0111a djevoj\u010dicu.<\/p>\n
\u010cini u isto vrijeme i zlo\u010din i dobro djelo. Isto tako me je predsjednik Urugvaja Hose Muhika, u na\u0161em prvom razgovoru, odgovaraju\u0107i na pitanje \u0161ta misli o bankarstvu uputio na svoju burnu revolucinarnu pro\u0161lost.<\/p>\n
\u201eTi Kusturice misli\u0161 da su oni koji plja\u010dkaju banke kriminalci!? Vara\u0161 se, kriminalci su oni koji formiraju banke\u201d, ka\u017ee nekada\u0161nji tupamaros, gerilac koji se borio protiv fa\u0161isti\u010dke hunte u Urugvaju, u\u010desnik otmica, uli\u010dnih borbi, \u010dovjek koji je deset godina na robiji proveo u bunarima i, na kraju, spas tra\u017eio u razgovorima sa mravima! Kada je iza\u0161ao iz zatvora bilo mu je jasno da je hunti do\u0161ao kraj.<\/p>\n
Tada je gerilsku borbu i surovu pro\u0161lost zamijenio politi\u010dkom karijerom. Kada je stigao svojom \u201evespom\u201d u Vladu Urugvaja, da tamo zapo\u010dne svoj prvi radni dan kao ministar poljoprivrede, \u010dovjek sa parkinga ga je pitao:<\/p>\n
\u201eKoliko dugo namjeravate da ostanete?\u201d<\/p>\n
Muhika je parkirao \u201evespu\u201d i odgovorio:<\/p>\n
\u201ePrili\u010dno dugo!\u201d<\/p>\n
Tako je i bilo. Dva puta uzastopno bio je predsjednik Urugvaja, smanjio je nezaposlenost za 47 posto, pove\u0107ao znatno bruto dru\u0161tveni proizvod, a na moje provokativno pitanje da li je ta\u010dno da u Urugvaju ima 3.000.000 stanovnika i 8.000.000 krava, nasmijao se i rekao:<\/p>\n
\u201eNi\u0161ta ti Kusturice ne zna\u0161 o Urugvaju. Imamo 13.000.000 krava i \u0161est milijardi dolara godi\u0161nje od izvoza mesa!<\/p>\n
Muhika nije napustio predsjedni\u010dku palatu zato \u0161to je izgubio izbore. Po urugvajskom zakonu nije mogao da se kandiduje tre\u0107i put. Nikada ne\u0107u zaboraviti dan kada je predao lentu svom nasljedniku! Napu\u0161ta tron, silazi sa scene koja je za tu priliku izgra\u0111ena na glavnom trgu! Silaze\u0107i odlazi da pozdravi stotine hiljada ljudi koji su se okupili da uveli\u010daju sve\u010danost!<\/p>\n
Kao filmski reditelj gledao sam na mnogim scenama svijeta i crvenim tepisima freneziju koju izazivaju filmske zvijezde, ali ovakvo odu\u0161evljenje, iskrenu ljubav naroda prema svom politi\u010dkom vo\u0111i, niti sam vidio, niti mislim da \u0107e se bilo gdje u svijetu spontano desiti. Snimao sam ga kako se pribli\u017eava svom \u201efolksvagenu\u201d, svojoj bubi koju nije htio da proda nekom \u0161eiku jer je taj automobil zapravo poklon i, dr\u017ee\u0107i kameru, bio sam pometen od gu\u017eve u koju sam upao. Mogao sam da stradam kao statista na asfaltu Montevidea.<\/p>\n
Pridigli su me asistenti i ubrzo je na\u0161 automobil sa kamerama krenuo u potragu za sada ve\u0107 biv\u0161im predsjednikom Urugvaja. Na putu prema svojoj ku\u0107i Muhika je sipao benzin i platio iz svog d\u017eepa, a ja sam mislio kako je divno da postoje ljudi kao \u0161to je bio na\u0161 patrijarh Pavle. U jeku dominacije novca i tiranske mo\u0107i tr\u017ei\u0161ta, te\u0161ke zavisnosti od bogatstva, ljudi ipak najvi\u0161e vole one koji su na suprotnoj strani i koji nam govore da je sloboda izvan te epidemije!<\/p>\n
Razgovor se odvija u domu Hosea Muhike\u2026 On recituje stihove tanga. Pa ka\u017ee:<\/p>\n
\u201eBrate, tango je \u010dista nostalgija. Pjeva o onome \u0161to si imao i onome \u0161to nisi imao, on je za ljude od preko \u010detrdeset godina. Za one koji su u \u017eivotu nau\u010dili da gube. Da bi zavolio tango mora\u0161 da otpati\u0161, da pretrpi\u0161 nekoliko poraza. To je intimna stvar, nije dio mno\u0161tva.\u201d<\/p>\n
Kada si po\u010deo da razmi\u0161lja\u0161 o ideji socijalne pravde?<\/strong><\/p>\n Ne znam, dosta rano. Kada sam imao 14, tada sam se pridru\u017eio jednoj studentskoj politi\u010dkog grupi.<\/p>\n Zna\u010di i prije nego \u0161to si se zaljubio?<\/strong><\/p>\n To mi se desilo onda kada i prva ljubav. Politi\u010dke ideje \u010desto dolaze s ljubavlju. Istovremeno. Prvi put sam se politi\u010dki aktivirao u studentskoj grupi \u201eAnarhisti\u010dka inspiracija\u201d. Anarhisti\u010dki pokret je bio prili\u010dno sna\u017ean u Urugvaju, sa njim je, zapravo, po\u010delo stvaranje sindikalnog pokreta. Jo\u0161 se sje\u0107am nekih slogana, recimo:<\/p>\n \u201eBolje da te otpuste zato \u0161to si se borio za svoja prava nego zato \u0161to si lo\u0161 radnik.\u201d<\/p>\n Za razliku od dana\u0161njih, nekada\u0161nji anarhisti \u017eeljeli su da rade, samo nisu \u017eeljeli da ih neko eksploati\u0161e. Za svoje proleterske ideje Urugvajci mogu da zahvale ba\u0161 tim starim anarhistima. Sje\u0107am se, majka me je poslala u srednju \u0161kolu, obra\u0111ivali smo i malo par\u010de zemlje. Bio je to naporan posao i tada je po\u010deo moj socijalni i politi\u010dki aktivizam, koji se nastavio do dana\u0161njih dana.<\/p>\n Kako kombinuje\u0161 uzgajanje hrizantema sa tom svojom politi\u010dkom osvije\u0161\u0107eno\u0161\u0107u? Postoji li me\u0111u njima neka veza?<\/strong><\/p>\n U mom kraju \u017eivjela je mala grupa imigranata iz Japana koja je gajila cvije\u0107e. U tome su neki od nas na\u0161li pribje\u017ei\u0161te jer smo, uz malo zemlje i puno te\u0161kog rada, nalazili na\u010dine da pre\u017eivimo. To je jedina veza izme\u0111u to dvoje. Tada smo prodavali mnogo cvije\u0107a, ali onog pravog. Danas, kada na sceni imamo fikciju, cvije\u0107e se pravi i od plastike. To cvije\u0107e samo izgleda kao da je pravo i ljudi ga kupuju jer dugo traje, pa groblja ne moraju redovno da posje\u0107uju. Jer \u2013 cvije\u0107e ne\u0107e uvenuti. Imam u ba\u0161ti ba\u0161 hrizanteme, pokaza\u0107u ti kasnije, ba\u0161 ni\u010du pupoljci.<\/p>\n Da li su te hrizanteme i prodavanje cvije\u0107a pribli\u017eili onome \u0161to \u010dini su\u0161tinu ljudskih bi\u0107a? Pitam jer je to veoma neobi\u010dno. Revolucionari obi\u010dno dolaze iz druga\u010dijeg okru\u017eenja, svijeta u kojem ima oru\u017eja, odlu\u010dnosti, \u017eilavosti, ali nema cvije\u0107a\u2026<\/strong><\/p>\n Cvije\u0107e je veoma \u017eilavo. Na jedan ne\u017ean na\u010din. Ono je delikatno, mo\u017ee da se razboli i potreban je mudar uzgajiva\u010d koji mo\u017ee da razlikuje sve njegove boje. To je rafiniran proces, zasnovan na pa\u017eljivom posmatranju. Cvije\u0107u je potreban neko ko ta\u010dno zna \u0161ta radi, ono ne tra\u017ei mnogo ulaganja, ali onaj ko ga uzgaja mora da bude neko ko ima mozga.<\/p>\n Vjeruje\u0161 da cvije\u0107e osje\u0107a bol?<\/strong><\/p>\n Da, uop\u0161te ne sumnjam u to. To je nau\u010dno dokazano, da je cvije\u0107e sposobno da osje\u0107a.<\/p>\n \u010cini li ti se da je tvoj osje\u0107aj za humanost rastao uz tvoj odnos sa biljnim svijetom?<\/strong><\/p>\n Naravno. Sebe defini\u0161em kao ateistu, ali nisam sasvim siguran da sam to zaista. Veliki sam obo\u017eavalac prirode. Postoje ljudi koji se u prirodi osje\u0107aju usamljeno. Ali, u prirodi ne postoji samo\u0107a ukoliko ste u stanju da pa\u017eljivo posmatrate \u017eivot koji se tu odvija. To je neumorna laboratorija. Samo\u0107a poti\u010de iz nas samih, jer smo slijepi za svijet oko sebe. Moje divljenje prema prirodi je toliko da bih mogao da ka\u017eem da sam skoro pa panteista. Duboko u svom bi\u0107u prirodu smatram bo\u017eanstvom. Budu\u0107i da je \u010dovjek \u017eivotinja koja mo\u017ee da razvija svoj intelekt i dosegne apstrakciju, njegovo pozvanje jeste da biolo\u0161koj prirodi podari svijest tako da ona mo\u017ee da se reinterpretira.<\/p>\n \u017dan \u017dak Ruso je rekao da je \u010dovje\u010danstvu sasvim dobro i\u0161lo dok nismo stvorili dru\u0161tvo. Sla\u017ee\u0161 li se s tim?<\/strong><\/p>\n Ljudi su dru\u0161tvene \u017eivotinje. Seme dru\u0161tvenosti je posejano u na\u0161oj biologiji. Kao ni ma\u010dke, ni ljudi ne mogu da \u017eive sami. Igra je u tome \u0161to se uz razvoj tehnologije rodila i vrijednost, pa je do\u0161lo do stvaranja razli\u010ditih klasa. Oni koji dominiraju i oni nad kojima neko dominira. Ljudi su, zatim, izmislili sve\u0161tenstvo, armije onih koji su ubirali poreze, izmislili su birokratiju, koja \u017eivi na ra\u010dun onih koji rade i pla\u0107aju poreze. To je sve dru\u0161tvo, koje nam je, istina, dalo i progres, pa danas \u017eivimo prosje\u010dno 40 godina du\u017ee nego \u0161to su \u017eivjeli ljudi u, recimo, 1870. godini.<\/p>\n \u0160ta misli\u0161, \u0161ta nam je ostalo nakon Francuske bur\u017eoaske revolucije?<\/strong><\/p>\n Stereotip. Vjerujemo da je deklaracija o pravima sveta i da su ljudi jednaki zbog nekog va\u017enog spisa. Ali, to jednostavno nije slu\u010daj. Neki imaju vi\u0161e prava od nekih drugih. Ostala nam je jo\u0161 jedna va\u017ena stvar \u2013 ekstremni racionalizam. Napravljen je nered u ljudskoj svijesti. Robespjer je bio lud. Stavio je Boga razuma na oltar, ali nije upalilo.<\/p>\n Nije uklju\u010dio nagone?<\/strong><\/p>\n Nije uklju\u010dio osje\u0107anja. Izostavljeno je ono \u0161to neko osje\u0107a.<\/p>\n Emocionalna inteligencija\u2026<\/strong><\/p>\n Tako je, to je seme sveukupne na\u0161e inteligencije. Odluku prvo donese na\u0161e srce, pa onda na\u0161a glava smisli argument. Mi, me\u0111utim, vjerujemo da je obrnuto. Ali nije tako, jer \u010dovjeka pre svega drugog odre\u0111uju osje\u0107anja.<\/p>\n Sla\u017eem se sa tim. Imamo dvostruku borbu. Sa jedne strane, moramo u obzir da uzmemo materijalni svijet i zahteve ljudi koji su kapitalizmom upla\u0161eni dok, sa druge, moramo da na\u0111emo na\u010din kako da resurse kapitalizma iskoristimo kako bi stvari i\u0161le u pravcu za koji mi mislimo da je pravi. Istovremeno, moramo da formuli\u0161emo i druga\u010diju kulturu; ne \u017eivim ja u strogom asketizmu tek tako.<\/p>\n Kako dopreti do ljudskog ega, kako ga svesti na mjeru uz koju \u0107e biti mogu\u0107e pobijediti materijalizam? Jer, kapitalizam je socijalni darvinizam\u2026<\/strong><\/p>\n To je moj na\u010din da uka\u017eem na zna\u010daj borbe za slobodu. Ho\u0107u da poru\u010dim ljudima da oni koji putuju s malo prtljaga imaju manje stega i da, duboko unutar sebe, \u017eive sre\u0107nije nego oni zaokupljeni zgrtanjem bogatstva. Znam da je to te\u0161ko, ali svaka revolucija je te\u0161ka. Mnogi ka\u017eu:<\/p>\n \u201eSjajno, kakav predsjednik, vidi kako \u017eivi.\u201c<\/p>\n Ali, drugi predsjednici nastavljaju da \u017eive kako su oduvek \u017eivjeli, ne pada im na pamet da me imitiraju. Problem je u tome \u0161to jedna lasta ne \u010dini prolje\u0107e. Da bi se postigla makar i mala promjena potrebno je mnogo ljudi.<\/p>\n Bio si izlo\u017een jednoj vrsti socijalnog izazova. Kada si pre\u0161ao granicu i shvatio da \u0107e\u0161 u\u010diniti ne\u0161to zbog \u010dega bi mogao da zavr\u0161i\u0161 u zatvoru?<\/strong><\/p>\n Nisam bio svjestan \u0161ta \u0107e se dogoditi. Pripadam generaciji koja je vjerovala da je socijalizam bio odmah tu, iza ugla. Lenjin je u velikoj mjeri bio u pravu kada je govorio da je neophodno stvoriti dr\u017eavu koja \u0107e te\u017eiti tome da dru\u0161tvene klase postanu stvar pro\u0161losti. Moja mladost pripada svijetu iluzije, kao i mnoge druge. Dok se istorija de\u0161avala shvatili smo da su stvari, zapravo, te\u017ee. Da je, ukoliko \u017eelimo da \u010dovje\u010danstvo bude bolje, kulturni aspekt va\u017eniji od materijalnog jer se prava promjena de\u0161ava unutar ne\u010dije glave. Mnogi koji su imali socijalisti\u010dka uverenja, a koji su emigrirali ka kapitalizmu, trude se da kapitalizam predstave boljim nego \u0161to jeste. A postoje i oni poput mene, koji se trude da u\u010dine \u0161ta mogu unutar kapitalizma iako znam da on nije rje\u0161enje. Moramo da na\u0111emo druge puteve.<\/p>\n Kako si o slobodi razmi\u0161ljao dok si bio u zatvoru?<\/strong><\/p>\n Shvatao sam je imaginarno. Nisam tada znao ni kada \u0107u ni da li \u0107u da iza\u0111em. Znao sam samo da \u0107u kada se to desi svakako nastaviti s borbom. Jer, ono \u0161to me motivi\u0161e jeste borba. Pola sata nakon \u0161to su me pustili na slobodu prvo sam poljubio majku, a pola sata nakon toga ve\u0107 sam bio na protestu. Ostao sam takav, uvijek politi\u010dki aktivan.<\/p>\n Militantan\u2026<\/strong><\/p>\n Da, ja nisam predsjednik, ja sam militantan\u2026 Zna\u0161, ve\u0107ina ovoga o \u010demu ti danas pri\u010dam ro\u0111ena je tokom tog mog desetogodi\u0161njeg usamljeni\u010dkog boravka u zatvoru. Bez te duboke usamljenosti danas ne bih bio ono \u0161to jesam. Bio bih besplodniji, frivolniji, povr\u0161niji. Vi\u0161e bi me vodila te\u017enja ka uspjehu, kratkoro\u010dno bih razmi\u0161ljao, uobrazio bih se, bio oholiji. Nekada je ono \u0161to je lo\u0161e zapravo dobro. A nekad je obrnuto. Ljudi su komplikovana bi\u0107a.<\/p>\n \u0160ta je za tebe danas sloboda?<\/strong><\/p>\n Sloboda je vrijeme, vrijeme da radimo ono \u0161to volimo. Slobodan sam kad se bavim svojim hobijem, ne\u010dim \u0161to volim, ne\u010dim \u0161to me motivi\u0161e\u2026 Neko mo\u017ee da ka\u017ee da je to, zapravo, moj o\u010dajni\u010dki beg od saznanja da sam smrtan. Ali, borba za slobodu je, u stvari, ljubav prema \u017eivotu. Ukoliko sve svoje vrijeme potro\u0161im na zara\u0111ivanje novca, na pla\u0107anje kredita ili kupovinu ne\u010dega \u0161to mi je potrebno, onda nisam slobodan ve\u0107 sam savremeni rob. Opet, ako postoje drugi ljudi koji svoje vrijeme tro\u0161e da bih ja bio slobodan, onda ni ja ne bi trebalo da imam slobodu i da svoje vrijeme tro\u0161im kako \u017eelim. Sloboda ne mo\u017ee da se ima na ra\u010dun drugih, koji \u017ertvuju svoju slobodu. To je eksploatacija. Zato ja ne mogu da se slo\u017eim sa kapitalizmom.<\/p>\n Nesumnjivo je tako. Ja razmi\u0161ljam sli\u010dno ranim hri\u0161\u0107anima\u2026 oni nisu znali za interes\u2026 za kamate. Ali, smatram da smo za sada\u0161nju situaciju svi odgovorni jer smo osmislili dru\u0161tvo koje se oko toga okre\u0107e\u2026<\/p>\n Rekao si da je pojava banaka, zapravo, najve\u0107i zlo\u010din, po\u0161to banke uzimaju novac radnih ljudi i na njemu zara\u0111uju\u2026<\/strong><\/p>\n \u0160ta bi radio da ima\u0161 osamdeset milijardi dolara?<\/strong><\/p>\n To se nikada ne\u0107e desiti. Ali, ako bih imao toliko para vjerovatno bih \u017eivio onako kako \u017eivi milijarder, o\u010dajni\u010dki bih razmi\u0161ljao o tome ko poku\u0161ava da me oplja\u010dka jer, \u0161to se mene ti\u010de, mora biti da je svakom milijarderu to glavna briga\u2026<\/p>\n A \u0161ta bi sa tim novcem uradio za svoju zemlju?<\/strong><\/p>\n Ne bih stigao o tome da mislim jer bih taj novac vrlo brzo podijelio unaokolo\u2026 \u010covje\u010danstvu su potrebne ogromne investicije da bi se spasli \u017eivoti\u2026 Moramo da se pozabavimo klimatskim promenama. Moramo da prebacimo ogromne koli\u010dine slane vode u srce Sahare, moramo da stvorimo nove rijeke od leda koji se topi na severu Sibira. Moramo da stvorimo pija\u0107u vodu u Mongoliji, u su\u0161nim djelovima Azije. Moramo da poku\u0161amo da nastanimo Patagoniju, to je mogu\u0107e. Mogli bismo da promijenimo klimu pustinje Atakama, najsuvlje na svijetu, i tamo da zasadimo drve\u0107e. To je mogu\u0107e izvesti, ljudi to mogu. Umesto da proizvodimo kola koja vrijede milion ili dva miliona dolara.<\/p>\n Da li je to pitanje egoizma? Ili altruizma?<\/strong><\/p>\n \u010cinjenica je da najve\u0107e kapitalisti\u010dke ekonomije svijeta nemaju motivaciju da u\u010dine pravu stvar. Jer, ako bi rije\u0161ili da siroma\u0161ne izvuku iz kand\u017ei nema\u0161tine to bi zna\u010dilo da bi ih integrisali na tr\u017ei\u0161te, \u010dime bi ugrozili hiperprodukciju raznoraznog \u0111ubreta koje ionako biva odba\u010deno\u2026 Sjajno bi bilo kada bismo bili u mogu\u0107nosti da umre\u017eimo elementarne aspekte civilizacije tako da osnovne potrebe svih ljudi budu zadovoljene.<\/p>\n Ako razgovaramo o boljem svijetu, da li je mogu\u0107e stvari znatno promijeniti bez nekog velikog rata ili katastrofe, kako izbe\u0107i apokalipsu?<\/strong><\/p>\n Ne znam, zaista ne znam da li \u0107emo evoluirati. Ne postoji jasno definisana sila koja mo\u017ee pokrenuti apokalipsu, kao \u0161to ne postoji ni ona putem koje bismo je mogli izbe\u0107i. Nisam siguran kako \u0107e se stvari odvijati, ali ako nastavimo ovako kako je bilo do sada ishodi\u0161te je jasno \u2013 priroda \u0107e izbrisati ono \u0161to bi trebalo da se izbri\u0161e. Ajn\u0161tajn je jednom rekao:<\/p>\n \u201eNe znam kakvim \u0107e oru\u017ejem da se vodi Tre\u0107i svjetski rat ali \u0107e \u010cetvrti svjetski rat biti vo\u0111en motkama i kamenjem.\u201d<\/p>\n Apokalipsa je mogu\u0107a. Vjerujem da \u017eivimo u svijetu punom slepila, u svijetu kojim, zapravo, niko ne vlada. Ili, da to ka\u017eem jasnije \u2013 jedina vladavina ogleda se u neposrednom interesu ka zaradi\u2026 Dakle, nema vladavine koja nam \u010dini dobro\u2026<\/p>\n Mo\u017eda bi trebalo da promijenimo na\u0161u percepciju pojma zarade?<\/strong><\/p>\n Upravo tako. Moramo da po\u010dnemo da razmi\u0161ljamo na nivou vrste a ne samo zemlje ili klase. To je najte\u017ei dio. Ako ne razmi\u0161ljamo tako onda ne razmi\u0161ljamo o cjelini. Postaviti na prvo mjesto celo \u010dovje\u010danstvo \u2013 to \u0107e biti veoma te\u0161ko. Vlade nisu za to sposobne. Najve\u0107i problem nije \u010dak ni u tome, ve\u0107 u \u010dinjenici da mi uop\u0161te nismo u stanju da kriti\u010dki posmatramo svoju situaciju. To ne zna\u010di da probleme ne mo\u017eemo da rije\u0161imo, ali zna\u010di da nemamo plan. Za\u0161to nivo mora raste? Za\u0161to zaga\u0111ujemo atmosferu? I tako dalje\u2026<\/p>\n Kada pogleda\u0161 unazad, na \u0161ta si posebno ponosan?<\/strong><\/p>\n Ponosan sam na to \u0161to je posao koji sam radio godinama omogu\u0107io nekim ljudima koji su \u017eivjeli u ekstremnom siroma\u0161tvu da danas \u017eive bolje. To ne zna\u010di promenu \u010dovje\u010danstva \u2013 to zna\u010di da ljudi imaju priliku da tokom vremena koje im je dato ovdje na zemlji imaju udobniji krevet, bolji krov nad glavom, da jedu bolju hranu\u2026 Ono \u0161to mo\u017eemo jeste da pomognemo ljudima da im tokom ove avanture koju zovemo \u017eivot bude malo bolje. To je kao u slu\u010daju mog psa, Manuele. Ona me je prona\u0161la i ja se trudim da joj spremam dobru hranu. Ona \u017eivi bolje nego mnogi psi. I to je ono \u0161to se ra\u010duna. Ako pogledamo \u0161ta bi to bio \u201enovi \u010dovjek\u201d, nisam siguran da nije re\u010d o praistorijskom \u010dovjeku. \u010covjek koji je \u0161etao unaokolo sa neurednom, prljavom kosom i \u010deki\u0107em u ruci nije nikoga eksploatisao.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" (Razgovarao Emir Kusturica, Foto: Dunja Kusturica) Prevela: Milica Dimitrijevi\u0107 Kriminalci su oni koji osnivaju banke; Nije mogu\u0107a sloboda na ra\u010dun drugih \u2013 to je eksploatacija, zato ne mogu da se slo\u017eim sa kapitalizmom.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5686"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5686"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5686\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5797,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5686\/revisions\/5797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}