<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Sutra\u0161nji razgovori, vjerujem, kona\u010dno \u0107e pomo\u0107i da svi zajedno rije\u0161imo ta pitanja \u2013 rekla je premijerka Jadranka Kosor<\/strong> uo\u010di posjeta predsjednika Srbije Borisa Tadi\u0107a<\/strong> Vukovaru i dodala da \u0107e se u\u010diniti korak naprijed ako se dozna sudbina i jednog branitelja i civila.<\/p>\n Ne znamo je li premijerka pritom mislila i na gra\u0111ane srpske nacionalnosti, \u010dije porodice ve\u0107 15 godina \u010dekaju na politi\u010dku volju da bi mogli doznati sudbine svojih najbli\u017eih, poput osamdesetogodi\u0161nje Ru\u017eice Lali\u0107<\/strong>, <\/strong>koja je administrativnu proceduru i iscrpljuju\u0107u potragu za suprugom Uro\u0161em<\/strong>, nestalim u skradinskom zale\u0111u, <\/strong>morala zbog godina i lo\u0161eg zdravstvenog stanja prepustiti Uro\u0161evu sinovcu Tihomiru<\/strong>.<\/p>\n – Ve\u0107 15 godina traje na\u0161a porodi\u010dna agonija da dostojno sahranimo strica Uro\u0161a: samo su nas \u0161etali i prebacivali loptice od Me\u0111unarodnog i Hrvatskog crvenog kri\u017ea do Uprave za zato\u010dene i nestale Ministarstva branitelja, a obra\u0107ali smo se i pu\u010dkom pravobranitelju. Moja je strina u jako lo\u0161em stanju, a \u017eivotna joj je \u017eelja da dostojno sahrani svog supruga. Nastavi li se dalje ovako, to ne\u0107e do\u017eivjeti \u2013 ka\u017ee Tihomir Lali\u0107.<\/p>\n Njegov je stric nestao 5. augusta 1995. oko jedan sat popodne, kada je iz svog sela Gorice odagnao stado ovaca na pa\u0161u. Dva dana kasnije, u sanaciji \u0161ireg podru\u010dja Gorica, njegovo mrtvo tijelo pronalaze djelatnici policije iz Kistanja. Tijelo je obducirano u \u0160ibeniku, gdje su ga na temelju fotografije identificirale dvije svjedokinje, a potom sahranjeno na \u0161ibenskom groblju Sv. Mare, u grobno mjesto 15 i pod oznakom \u201cNN\u201d. Preko Me\u0111unarodnog crvenog kri\u017ea od najbli\u017ee su Uro\u0161eve rodbine jo\u0161 prije deset godina uzeti uzorci krvi, no od tada se malo \u0161to pomaklo s mjesta.<\/p>\n Ogor\u010deni tromo\u0161\u0107u dr\u017eave<\/strong><\/p>\n – Zaista ne vidimo objektivan razlog zbog \u010dega se sve ovoliko razvla\u010di kada je situacija\u00a0 sasvim jasna, pouzdano se zna gdje je tijelo sahranjeno i samo nedostaje laboratorijska potvrda da su to posmrtni ostaci Uro\u0161a Lali\u0107a. Ured za zato\u010dene i nestale u posljednjih sam \u0161est mjeseci zvao vi\u0161e od dvadeset puta, ali odgovor nisam dobio. Ljubazno se jave na telefon, ali ovoga nema, na sastanku je, onaj je na godi\u0161njem, na bolovanju, nazovite kasnije\u2026 Moj stric je civilna \u017ertva rata, koju su brutalno strijeljali pripadnici hrvatskih oru\u017eanih jedinica, ne znam kako druga\u010dije opisati smrt \u010dovjeka na kojem je na\u0111eno 19 ulaznih rana \u2013 ka\u017ee Tihomir, koji je zajedno s porodicom u \u201cOluji\u201d izbjegao u Republiku Srpsku, gdje i sada \u017eivi.<\/p>\n Posredstvom pu\u010dkog pravobranitelja, Ured za zato\u010dene i nestale obavijestio je Tihomira Lali\u0107a da se ekshumacije posmrtnih ostataka osoba stradalih u \u201cBljesku\u201d i \u201cOluji\u201d, koje su u skladu s pozitivnim propisima i u organizaciji Ministarstva branitelja sahranjene na grobljima nakon humane sanacije terena, radi ekonomi\u010dnosti, ve\u0107e u\u010dinkovitosti i izbjegavanja zamjene provode tako da se svi ostaci s nekog podru\u010dja istodobno ekshumiraju i otpremaju u nadle\u017ene ustanove na DNA analizu. Takva se metodologija primjenjuje i u drugim dr\u017eavama, jer omogu\u0107uje nepristrano pra\u0107enje procesa od strane me\u0111unarodnih organizacija. Po podacima Ureda za zato\u010dene i nestale, dosad su ekshumirani posmrtni ostaci nestalih u \u201cBljesku\u201d i \u201cOluji\u201d s groblja u Kninu, Gra\u010dacu, Korenici, \u017ditniku, Petrinji, Dvoru i Medarima. Od ukupno 809 tijela identificirano je 489 osoba, \u010diji su ostaci predani porodicama.<\/p>\n \u0160ef Uprave za zato\u010dene i nestale, pukovnik Ivan Gruji\u0107<\/strong>, isti\u010de da dinamiku i redoslijed\u00a0 ekshumacija odre\u0111uje cijeli niz faktora, od kapaciteta raspolo\u017eivih za ekshumirane posmrtne ostatke do zahtjeva nadle\u017enih tijela za tra\u017eenje nestalih osoba Srbije i BIH.<\/p>\n – Iz odgovora koji sam dobio preko pu\u010dkog pravobranitelja jasno se vidi da je pristup Uprave za zato\u010dene i nestale krajnje povr\u0161an i zadovoljava samo formu: zaklju\u010duju da je u na\u0161em slu\u010daju rije\u010d o nestaloj osobi iz Srbije ili BIH, nisu precizirali kada \u0107e biti ekshumacija u \u0160ibeniku, rekli su samo da \u0107e biti nakon Oku\u010dana, a to mo\u017ee biti i za tri godine. Na kraju i\u00a0 jedna notorna la\u017e: pu\u010dkom pravobranitelju su naveli da smo upoznati sa svim detaljima i da s nama kontinuirano komuniciraju ve\u0107 godinama! A nitko nam se nikada po ovom pitanju nije obratio \u2013 ka\u017ee Tihomir, koji smatra da se radi o java\u0161luku i namjernoj opstrukciji jer je rije\u010d o srpskim \u017ertvama.<\/p>\n Porodica Lali\u0107 je krajem oktobra posjetila \u0161ibensko groblje Sv. Mare, na kojem je sahranjeno tridesetak ljudi stradalih u i nakon \u201cOluje\u201d. Groblje je zapu\u0161teno i obraslo travom, ostalo je tek nekoliko oznaka \u201cNN\u201d. Sreli su tamo jo\u0161 nekoliko porodica nestalih, koje su tako\u0111er ogor\u010dene tromo\u0161\u0107u dr\u017eave.<\/p>\n – Zamislite taj paradoks, ljudi se vesele sahrani svojih bli\u017enjih! To normalan \u010dovjek ne mo\u017ee pojmiti. Pitamo se je li to samo nemar ili smi\u0161ljeni scenarij: Ministarstvo branitelja se totalno oglu\u0161uje na na\u0161e upite i kontakte, nitko u njih vi\u0161e nema povjerenja \u2013 tvrdi Tihomir. Dodaje kako se na groblju Sv. Mare vi\u0161e ne mogu odrediti to\u010dne pozicije grobova, pa porodice svije\u0107e pale pored onih nekoliko preostalih oznaka.<\/p>\n – Ne\u0107emo dozvoliti da posmrtni ostaci na\u0161eg strica budu zakopani izvan na\u0161e porodi\u010dne grobnice, pa makar ga ja ru\u010dno i bez i\u010dije suglasnosti iskapao! Na prolje\u0107e namjeravamo sami iskopati na\u0161e najmilije, pa neka nas onda sve odvedu u zatvor \u2013 poru\u010duje Tihomir Lali\u0107.<\/p>\n Fale dva \u010dovjeka iz sela, ni\u0161ta se ne poduzima<\/strong><\/p>\n Kada porodice koje znaju gdje su pokopani njihovi najmiliji \u010dekaju na ekshumaciju po 15 godina, koliko \u0107e tek pro\u0107i da se dozna sudbina nestalih za koje to nije utvr\u0111eno? S takvom neizvjesno\u0161\u0107u \u017eive i povratnici u selu Jagmi, kraj Lipika. Za njihove se sumje\u0161tane Stojana Kljai\u0107a Didu <\/strong>i Gojka Matkovi\u0107a<\/strong> ne zna gdje su pokopani. Matkovi\u0107 je nestao 1993, a Kljai\u0107 u decembru 1991. nije htio ostaviti svoje krave i svinje i oti\u0107i s ostalim seljanima: govorio je da ga u susjednim Dubov\u010danima poznaju i da nije nikome ni\u0161ta napravio.<\/p>\n – Posljednji je Stojana vidio Milorad Dijanac<\/strong>, <\/strong>zajedno su 8. decembra ispekli i pojeli komad janjetine, poslije toga nitko vi\u0161e. \u010culi smo razne pri\u010de, da je ranjen i zapaljen u svojoj rodnoj ku\u0107i \u2013 pri\u010da Stojanova sestra Milica Mirolovi\u0107<\/strong>. <\/strong><\/p>\n Njen kom\u0161ija Pero Ra\u0111enovi\u0107<\/strong> otkrio je 2008. stra\u0161an prizor: za proljetnih je radova traktorskim plugom izorao ljudske kosti, svega 50 metara od Kljai\u0107eve zapaljene ku\u0107e.<\/p>\n – Na\u0161li smo par pr\u0161ljenova i rebra, prebijenu butnu kost, koljena, zube. Nije bilo kostiju glave, niti prstiju. Kosti su bile previ\u0161e plitko zakopane, na svega tridesetak centimetara. Na brzinu, rekao bih. Nemogu\u0107e je tako zakopati visokog i krupnog \u010dovjeka. Po svemu sude\u0107i, kosti su tu samo preba\u010dene \u2013 ka\u017ee Ra\u0111enovi\u0107. Dodaje da je policija do\u0161la na uvi\u0111aj, uzela uzorke i\u00a0 ozna\u010dila podru\u010dje trakom, no da poslije nitko vi\u0161e nije dolazio.<\/p>\n – Izgleda da i kostima broje krvna zrnca. Neki dan na Ov\u010dari svi su se sjatili kada su radnici bagerom iskopali one kosti i ve\u0107 sutra je ustanovljeno da to nisu kosti od devedesetih nego starije, a ovdje su dvije godine pro\u0161le i jo\u0161 ni\u0161ta. \u0160ta drugo da zaklju\u010dim nego da se radi selekcija po nacionalnosti? Bio je rat, fale dva \u010dovjeka iz sela, ni\u0161ta se ne poduzima. Nije bitno \u010dije su to kosti, hrvatske ili srpske. Ljudske su, nisu ni od svinje, ni od krave, pa da se nitko ne brine. Te kosti le\u017ee tako razbacane, vi\u0161e nema ni one policijske trake, pokidalo je vrijeme. Mjesto je zapu\u0161teno, jer nam je re\u010deno da ne smijemo dirati \u2013 pri\u010da Milica Mirolovi\u0107, koja misli da bi to mogle biti kosti njena brata.<\/p>\n – Kada sam s UNPROFOR-om obi\u0161la ku\u0107u devet mjeseci nakon \u0161to je navodno tu zapaljen, poku\u0161avala sam prona\u0107i neki trag. Me\u0111utim, rekli su mi da je sve vjerojatno odneseno i razbacano, kako ga se ne bi na\u0161lo \u2013 dodaje.<\/p>\n Stojan Kljai\u0107 nije bio o\u017eenjen i nije imao djece, a roditelji su mu umrli tijekom rata. Od najbli\u017ee rodbine ima samo sestre koje su uzorak krvi dale u Srbiji. Milica, koja se vratila 2005, svaki dan prolazi pokraj mjesta s kostima.<\/p>\n – Da sam znala, nikada se ne bih vratila. Svaki dan moram ovuda pro\u0107i, osvr\u0107em se, imam no\u0107ne more, mu\u010di me osje\u0107aj da su to njegove kosti\u2026 Istina bi me nekako smirila. Tra\u017eim samo da ga sahranim kraj majke, to bi bila zavr\u0161nica ove traume koju cijela moja porodica pro\u017eivljava ve\u0107 19 godina \u2013 ka\u017ee Milica Mirolovi\u0107.<\/p>\n \u201cNovosti\u201d su Policijskoj upravi Po\u017ee\u0161ko-slavonskoj poslale upit u vezi kostiju iz Jagme: odgovoreno nam je da su uzorci poslani u Zavod za sudsku medicinu na zagreba\u010dkoj \u0160alati.<\/p>\n Nerazja\u0161njeni nestanci povratnika<\/strong><\/p>\n U bunaru na podru\u010dju Hrvatske Kostajnice prona\u0111eni su posmrtni ostaci za koje se pretpostavlja da je rije\u010d o Ljubi\u0161i <\/strong>Vujani\u0107u<\/strong>, <\/strong>ro\u0111enom 1956. i poginulom u \u201cOluji\u201d. <\/strong>Po pri\u010dama, on je konjskom zapregom prevozio poku\u0107stvo u Bosansku Kostajnicu. Nakon \u0161to se drugi put vratio ku\u0107i, gubi mu se svaki trag. Pri\u010dalo se da su ga pripadnici HV-a zavezali za traktor, vukli gradom i na kraju ubili. Znalo se, po tim pri\u010dama, tko ga je i gdje zakopao, no na tom mjestu nije prona\u0111en, pa se javila sumnja da je netko tijelo prebacio na drugo mjesto, mo\u017eda i u spomenuti bunar. No, kako su nam saop\u0107ili u Policijskoj upravi Sisa\u010dko-moslava\u010dkoj, \u201cdosada\u0161njim policijskim postupanjem nije utvr\u0111eno da se u bunaru nalaze kosti ljudskog porijekla\u201d.<\/p>\n Mnogi tvrde da se pojedina\u010dni humci nestalih nakon \u201cOluje\u201d nalaze \u0161irom Banije i Korduna. Povjesni\u010dar \u0110uro Zatezalo<\/strong> jedan je od rijetkih koji je, neposredno nakon \u201cOluje\u201d, poku\u0161ao istra\u017eiti njihove mogu\u0107e lokacije.<\/p>\n – Putem izbjegli\u010dke kolone, od Slunja preko \u017dirova\u010dke ceste do Dvora, posijan je neutvr\u0111eni broj pojedina\u010dnih grobnica. Mnoga su tijela vjerojatno nastradala i od silnih vru\u0107ina koje su vladale u augustu 1995. godine, kao i od svinja i veprova \u2013 ka\u017ee Zatezalo.<\/p>\n Je li pod nekim humkom i tijelo Pere Kljai\u0107a<\/strong> (1905) iz Perne kraj Topuskog, pita se njegov sedamdesetpetogodi\u0161nji sin Matija Kljai\u0107<\/strong>, koji ne vjeruje da \u0107e za svog \u017eivota uspjeti sahraniti oca koji je ostao negdje na \u017dirova\u010dkoj cesti.<\/p>\n – U Rujevcu je dio izbjegli\u010dke kolone presjekao Peti korpus Armije BIH. U toj smo se gu\u017evi razdvojili, bje\u017ealo se tko je gdje stigao. On je ostao na traktorskoj prikolici i vi\u0161e ga nismo vidjeli. Nitko nas od nadle\u017enih organa nije kontaktirao, samo sam ga za potrebe ostavinske rasprave morao proglasiti umrlim. To je bio jedini na\u010din, iako nije umro nego je ubijen \u2013 govori nam Matija Kljai\u0107 pred svojom ku\u0107om u Perni.<\/p>\n Mnogo je neodgovorenih pitanja i oko prvih Srba povratnika koji su nestali na nerazja\u0161njen na\u010din: M<\/strong>arko Ma\u0107e\u0161i\u0107<\/strong> (1920), iz \u0160iroke Rijeke kraj Vojni\u0107a, nestao je 1999. usred bijela dana s njive iza svoje ku\u0107e.<\/p>\n – Krenuo je u jedanaest sati kod kom\u0161ije da ga obrije. Nije ga zatekao, pa se odmah zaputio natrag, no odonda mu se gubi svaki trag. Tek poslije dva dana zapo\u010dela je policijska potraga. Tra\u017eili su ga, no kao i da nisu, umjesto da gledaju po njivama ima li kakvih tragova, oni su ispitivali ljude po ku\u0107ama. Nikada ni\u0161ta nismo doznali, ni\u0161ta nismo prona\u0161li \u2013 pri\u010da Markova k\u0107i Dragica Ma\u0107e\u0161i\u0107<\/strong>.<\/p>\n Sli\u010dan se slu\u010daj dogodio tri godine ranije u Bovi\u0107u kraj Vrginmosta, kada je nestao Savo<\/strong> Stanojevi\u0107 <\/strong>(1920).<\/p>\n – Nestao je iz svog dvori\u0161ta i od tada nikakvoga traga, kao da su ga vanzemaljci oteli \u2013 ka\u017ee njegov sin Simo<\/strong>.<\/p>\n Preko 600<\/span><\/strong> <\/span><\/strong>neekshumiranih grobnih mjesta<\/span><\/strong><\/p>\n Prema podacima \u201cVeritasa\u201d, objavljenima i u kontra-tu\u017ebi Srbije za genocid, tokom rata na podru\u010dju Hrvatske ukupno je poginulo i nestalo 6.800 osoba. Nestalo je 2.132 Srba, me\u0111u kojima 1.430 civila i 569 \u017eena. Po sada\u0161njem spisku, nestalih je Hrvata 1.029. U Hrvatskoj su registrirana 624 grobna mjesta koja jo\u0161 nisu ekshumirana. Najvi\u0161e ih je iz \u201cBljeska\u201d i \u201cOluje\u201d.<\/span><\/p>\n – Nakon \u201cBljeska\u201d i \u201cOluje\u201d, Hrvatska je vojska bila primorana da po\u0161tuje \u017denevske konvencije i da izvr\u0161i preliminarne identifikacije tokom sanacije terena. Njihovi timovi su morali praviti protokole s fotografijom prona\u0111enog tijela, opisom mjesta pronalaska, li\u010dnim stvarima, opisom garderobe, ponegdje, ako je bilo mogu\u0107e, i otiskom prstiju te opisom mjesta ukopa. Svi protokoli su nam dostavljeni do 1996. Ukupno su nam predali 580 protokola od \u201cOluje\u201d i 168 od \u201cBljeska\u201d. Po \u017denevskim konvencijama, ekshumacije i identifikacije se vr\u0161e \u010dime se stvore uslovi za to. Me\u0111utim, izgleda da oni u Hrvatskoj ni 15 godina poslije nisu stvoreni. Stalno se pronalaze razna opravdanja zbog \u010dega nisu ekshumirana poznata grobi\u0161ta, recimo da nema sredstava za privremene ekshumacije, kao u Petrinji, \u017ditniku i Dvoru gdje su uzimani samo uzorci s kostiju, a tijela ponovno vra\u0107ana u grobnice \u2013 ka\u017ee \u0161ef \u201cVeritasa\u201d Savo \u0160trbac<\/strong>, koji napominje da se prosje\u010dno godi\u0161nje identificira svega 60 osoba.<\/span><\/p>\n U posljednjih je devet godina po \u201cVeritasovim\u201d podacima ekshumirano 906 osoba iz zajedni\u010dkih, masovnih i pojedina\u010dnih grobnica, od \u010dega je 300 jo\u0161 neidentificirano. \u0160trbac se osvrnuo i na knjigu nestalih koju je 2007. izdao Me\u0111unarodni komitet za nestale osobe.<\/span><\/p>\n – U <\/strong>knjizi je 2.436 imena, od kojih 1.416 Srba. Zna\u010di, nema imena 716 osoba srpske nacionalnosti, jer su upisivani samo oni \u010diji su nestanak prijavili ro\u0111aci iz prvog nasljednog reda. A nama se i sada \u010desto javljaju porodice koje prvi put prijavljuju nestanak svojih najbli\u017eih.<\/span><\/p>\n Ivan Gruji\u0107: Identifikacije ko\u010de i neadekvatni uzorci krvi<\/span><\/strong><\/p>\n Prema planu Uprave za zato\u010dene i nestale, sljede\u0107e \u0107e ekshumacije biti u Oku\u010danima i Ma\u0161i\u0107evoj \u0160agovini. Pukovnik Ivan Gruji\u0107<\/strong> isti\u010de da je velik problem nedostatak adekvatnih uzoraka krvi najbli\u017eih srodnika nestalih. U Hrvatskoj je baza od 5.000 uzoraka.<\/span><\/p>\n – Iako imamo vi\u0161e od 90 posto potvr\u0111enih genotipova kostiju, nemamo ih s \u010dime usporediti. Mi smo zavr\u0161ili svoj dio obrade i sada \u010dekamo rezultate nalaza od Me\u0111unarodne komisije. Na\u0161i uzorci moraju biti kompatibilni s njihovima, tako zajedni\u010dki dolazimo do identiteta. To je administrativna procedura koja usporava postupak, ali nas na nju obavezuju potpisani\u00a0 me\u0111unarodni akti. Neke obitelji nisu uzorke krvi dale nama nego me\u0111unarodnim komisijama ili nekome drugome, a neke nisu dale nikome, \u0161to tako\u0111er ko\u010di proces identifikacije. Zato pozivamo sve da se jave i daju uzorak krvi, kako bismo ubrzali potragu za nestalima \u2013 apelira Gruji\u0107.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u00a0Novosti Broj 570 Datum objave: 19.11.2010. Pi\u0161e: Paulina Arbutina Mnoge obitelji, na\u017ealost, nestaju, mnogi su roditelji i umrli a nisu dobili odgovor na pitanje gdje su im djeca.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/655"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=655"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/655\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=655"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=655"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=655"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![](\"http:\/\/www.novossti.com\/fotke\/570\/Ilustracija%20nestali.jpg\")
<\/strong>Mnoge obitelji, na\u017ealost, nestaju, mnogi su roditelji i umrli a nisu dobili odgovor na pitanje gdje su im djeca.<\/p>\n\n
\n