{"id":7557,"date":"2015-08-25T07:26:15","date_gmt":"2015-08-25T05:26:15","guid":{"rendered":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=7557"},"modified":"2015-08-25T07:26:15","modified_gmt":"2015-08-25T05:26:15","slug":"vedrana-ne-zelim-ucestvovati-u-ratu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=7557","title":{"rendered":"Vedrana: Ne \u017eelim u\u010destvovati u ratu"},"content":{"rendered":"

NovostiOnline<\/span> | 24. avgust 2015.<\/p>\n

\n
\"<\/a><\/div>\n
\n

ODUSTAJEM<\/b><\/i><\/p>\n

U subotu sam bila u Budvi na Trgu pjesnika. Organizator Grad teatar. Do\u010dekana sam poput kraljice. Bilo bi pristojno nabrojiti sva<\/b> imena mojih doma\u0107ina. Ne\u0107u spomenuti ni jedno jer bih sigurno nekoga zaboravila a onda bih se pojela \u017eiva. Godinama putujem Jugoslavijom koje nema \u0161to ne zna\u010di i da ne postoji. Crna Gora bila je do subote jedina republika u kojoj nisam bila. Kakvi su Crnogorci i Crnogorke?<\/p>\n

\n

<\/p>\n<\/div>\n

To preglupo pitanje sebi prije nastupa nisam postavila jer oni koji dolaze na moje ve\u010deri naciju ostave doma. Gledamo se o\u010di u o\u010di, mislimo da smo svi ljudi, ni\u0161ta vi\u0161e ni manje od toga. Drago mi je \u0161to se nikad ni u jednom od gradova u kojima sam bila nisam osje\u0107ala poput bi\u0107a na tu\u0111em terenu. Svi mi biv\u0161i Jugoslaveni koji smo preko no\u0107i postali ono \u0161to smo vazda bili ali nam nije bilo bitno \u017eivimo u tamnicama.Zato sam se u Budvi osje\u0107ala dobro. Nas dvije stotine ljudskih bi\u0107a razgovaralo je istim jezikom o \u017eivotnoj radosti koje u nama ipak ima makar na trenutak jedne ve\u010deri u augustu.<\/p>\n

Mo\u017eda bih o ovome o \u010demu \u0107u sada pisati morala posvetiti poseban tekst. Mo\u017eda? Vjerojatno? Sigurno. Ipak ne\u0107u. Nemam \u017eivaca jo\u0161 jedan dan \u017eivjeti na stari na\u010din. Ovaj tekst je posljednji tekst na mom blogu. Odustajem. Ne mogu vi\u0161e. Dosta mi je.<\/p>\n

Postoji li neki razlog? \u0160to me uznemirilo do te mjere da vi\u0161e ne \u017eelim dva puta tjedno pisati a onda \u010ditati \u0161to moje \u010ditateljice i \u010ditatelji misle o istoj temi? Bolje je pitanje, za\u0161to sam uop\u0107e krenula pisati blog?<\/b><\/i><\/p>\n

Na pisanje bloga potakla me \u010dinjenica da je rat iza nas, da bismo se svi morali boriti za bolji \u017eivot, jedni drugima oprostiti ma kako to te\u0161ko bilo zato jer se normalan \u010dovjek ne mo\u017ee dovijeka hraniti mr\u017enjom. Mislila sam, \u010dovjek zna biti glup, da ja ne\u0161to mogu u\u010diniti. Pretenciozna glupa\u010da. Nadala sam se da \u0107e ljudi na podru\u010dju Jugoslavije prepoznati da su im neprijatelji oni koji su njihove novokomponirane dr\u017eave strpali u d\u017eep a ne oni koji se na druga\u010diji na\u010din bogu mole.<\/p>\n

Prelazim na bitno. Ovih dana, ovih posljednjih mjeseci, Hrvatskom se valja takva jeziva mr\u017enja da je ja ne mogu podnijeti. \u010cini mi se da ni za vrijeme rata nije bila toliko opaka. \u0106irilica, latinica, Srbi zlo\u010dinci, Hrvati \u017ertve, iskapanje kostiju starih \u0161ezdeset, pedeset, \u010detrdeset, dvadeset godina\u2026 Tko normalan mo\u017ee pre\u017eivjeti toliku koli\u010dinu zla?<\/p>\n

Ja bih, da sam ona stara, lovila sija\u010de hrvatske mr\u017enje, otkrivala kako se oni ne bore ni protiv \u0107irilice ni protiv Srba nego samo \u017eele u d\u017eepove strpati ovu si\u0107u koju jo\u0161 nisu pokrali. Tko sam ja? Da li je moj posao narodu ili narodima koji ne \u017eele ni gledati ni progledati otkrivati istinu? To moj posao sigurno nije a totalno je suludo vjerovati da \u0107u svojom \u201cmirotvornom misijom\u201d pomo\u0107i bilo kome da progleda.<\/p>\n

Na strani na\u0161ih pokvarenih politi\u010dara, bankara, Crkve i ostalih zlo\u010dinaca \u0161irokoga spektra su svi mediji u kojima rade robovi spremni za sto kuna po tekstu, ako ih dobiju, napisati najstra\u0161niju la\u017e. Nakon objave \u0107e preko portala krenuti horde ratnika zapjenu\u0161anih gubica i ubijati rije\u010dima \u201cnjihove\u201d i krivomisle\u0107e \u201cna\u0161e\u201d. Njima, glupanima, nisu problem hrvatski bankari kojima \u0107e pla\u0107ati danak u krvi dok budu \u017eivi, njima nisu neprijatelji \u201cvo\u0111e\u201d koji ih hrane mr\u017enjom da bi se dokopali jo\u0161 vi\u0161e mo\u0107i. Njima glupanima jedina je radost preko neta \u201c\u010detnike\u201d ili \u201custa\u0161e\u201d hvatati za grlo pa im, zasad, virtualno tupim no\u017eem rezati vratove.<\/p>\n

Drage moje \u010ditateljice, dragi moji \u010ditatelji, od danas bez mene. Odustajem. Ovu bijednu zemljicu napu\u0161ta sve \u0161to ima malo soli u glavi. Ja izbora nemam. Ostajem ali ni na koji na\u010din ne \u017eelim u\u010destvovati u ratu koji se Hrvatskom \u0161iri poput kuge.<\/b><\/i><\/p>\n

Ipak, nedostajat \u0107ete mi. Pozdravljam vas, da budem malo pateti\u010dna na kraju, od srca koje \u0107e do smrti kucati samo u slavu dobrih ljudi. Jebe\u0161 sve nacije, sve razlike u boji ko\u017ee, sve vjernike koji misle da su jedini pravi, jebe\u0161 sve gadove kojima nikad dosta zlata, krvi i mo\u0107i.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

NovostiOnline | 24. avgust 2015. ODUSTAJEM U subotu sam bila u Budvi na Trgu pjesnika. Organizator Grad teatar. Do\u010dekana sam poput kraljice. Bilo bi pristojno nabrojiti sva imena mojih doma\u0107ina. Ne\u0107u spomenuti ni jedno jer bih sigurno nekoga zaboravila a onda bih se pojela \u017eiva. Godinama putujem Jugoslavijom koje nema \u0161to ne zna\u010di i da […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7557"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7557"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7557\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7558,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7557\/revisions\/7558"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7557"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7557"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7557"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}