{"id":9891,"date":"2016-02-07T17:09:34","date_gmt":"2016-02-07T16:09:34","guid":{"rendered":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=9891"},"modified":"2016-02-07T17:09:34","modified_gmt":"2016-02-07T16:09:34","slug":"licanka-dize-spomenik-palim-krajisnicima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/srcekrajine.org\/?p=9891","title":{"rendered":"Li\u010danka di\u017ee spomenik palim Kraji\u0161nicima"},"content":{"rendered":"<p><span class=\"author\">Jelena Matijevi\u0107<\/span> | 07. februar 2016.<\/p>\n<div class=\"imgb\"><a class=\"verticalArticleImage cboxElement\" href=\"http:\/\/www.novosti.rs\/upload\/images\/2016\/\/02\/6\/rep-cankovic.jpg\"><img decoding=\"async\" src=\"http:\/\/www.novosti.rs\/upload\/thumbs\/images\/2016\/\/02\/6\/rep-cankovic_620x0.jpg\" alt=\" Milena \u010cankovi\u0107\" \/><\/a><\/div>\n<p class=\"caption aaaaa\">Milena \u010cankovi\u0107<\/p>\n<p>IMALA sam deset godina kada su me roditelji, Geno i Soka \u010cankovi\u0107, s jeseni 1978. odveli sebi u \u0160vajcarsku. Iz detinjstva i mora ljubavi, pa\u017enje i zagrljaja bake Jeke, bezbri\u017enog odrastanja u Srednjoj Gori i Udbini i prvih \u0161kolskih godina u Gospi\u0107u, obrela sam se u stranom svetu, sa druga\u010dijim mentalitetom. Tada se sav moj svet sru\u0161io. Ma\u0161tala sam samo o jednom &#8211; da se vratim mojoj najlep\u0161oj na svetu Lici. I danas zami\u0161ljam kako bi to bilo. Ali, nije to vi\u0161e stara Lika. U njoj sada jo\u0161 mogu da se \u010duju samo divani li\u010dkih spomenika.<\/p>\n<p><!--more--><\/p>\n<p>Ovako za &#8222;Novosti&#8220; govori Milena \u010cankovi\u0107 (47). Na njenoj vizitkarti pi\u0161e da je hotelijerski ekonomista iz \u0160afhauzena. Ponosno ka\u017ee da joj je u srcu zanavek zapisano &#8211; Li\u010danka. Koliko je humana, plemenita i hrabra &#8211; ne pi\u0161e nigde. A list je gore na\u0161e koji svom rodu i narodu svakodnevno poma\u017ee ve\u0107 23 godine.<\/p>\n<p>&#8211; Rat je sru\u0161io sve moje planove i osujetio \u017eelju da se po zavr\u0161etku \u0161kolovanja u \u0160vajcarskoj vratim Lici &#8211; nostalgi\u010dno pri\u010da Milena \u010cankovi\u0107. &#8211; Iz zavi\u010daja su stizale vesti o u\u017easu koji moj narod, rodbina, porodica i prijatelji, posle pola veka ponovo pro\u017eivljavaju. Nisam mogla da pla\u010dem i sedim. Morala sam ne\u0161to da preduzmem. Po\u010dela sam da sakupljam humanitarnu pomo\u0107 \u0161irom \u0160vajcarske. Uglavnom hranu, lekove i sanitetski materijal. Prvi kontingent u Knin sam dopremila po\u010detkom 1992. godine. Vozila sam sama preko Austrije, Ma\u0111arske, Srbije i Republike Srpske.<\/p>\n<p>I od tada nije stala. Posle zloglasne &#8222;Oluje&#8220; nastavila je da poma\u017ee onima koji su, kako ka\u017ee, &#8222;ceo \u017eivot morali da spakuju u jedan zave\u017eljaj&#8220;, ali i onima koji su uprkos svemu ostali ili se vratili u Krajinu &#8222;da svedo\u010de da je tamo daleko, a srcu blizu, \u017eiveo jedan ponosan, po\u0161ten, vedar i vredan narod&#8220;.<\/p>\n<p>Ne \u017eeli Milena da pri\u010da o koli\u010dini pomo\u0107i koju je dopremila. Znaju to, veli, Bog i oni kojima je pomo\u0107 stigla. Ne govori ni o stotinama hiljada prevaljenih kilometara po zabitima i nesigurnim putevima zasutim mecima. Ne pominje ni da je trogodi\u0161njeg sina Nemanju ostavljala majci &#8222;na \u010duvanje&#8220; dok je ona iz \u0160afhauzena &#8222;pomo\u0107 svojima&#8220; vozila do Knina. Ne smatra hrabro\u0161\u0107u ni to \u0161to je i celu drugu trudno\u0107u, gotovo do poro\u0111aja, provela na to\u010dkovima, dopremaju\u0107i kontingente humanitarne pomo\u0107i iz \u0160vajcarske u Krajinu.<\/p>\n<p>I jo\u0161 ih ima. Da se pomogne Kraji\u0161nicima i Srbiji.<\/p>\n<p>Nedavno je Milena \u010cankovi\u0107 odlu\u010dila da sav prihod od prodaje svoje knjige &#8222;Divani li\u010dkih spomenika&#8220; ulo\u017ei u podizanje spomenika svim Kraji\u0161nicima, u Banstolu kod \u010cortanovaca. Uskoro \u0107e, ka\u017ee, po\u010deti radovi.<\/p>\n<p>&#8211; Bi\u0107e to spomenik stradalim u &#8222;Oluji&#8220; i prognanim zbog &#8222;Oluje&#8220; &#8211; ka\u017ee na\u0161a sagovornica. &#8211; Prolaznike i putnike namernike podse\u0107a\u0107e na veli\u010dinu i du\u0161u jednog posebnog naroda. U spomeniku \u0107e ve\u010dno goreti kandilo, simbol srca kraji\u0161kog koje se nikad ugasiti ne\u0107e i koje \u0107e uvek goreti za Krajinu.<\/p>\n<p><b>GOSPI\u0106 SA MALIM &#8222;G&#8220;<\/b><\/p>\n<p>U knjizi &#8222;Divani li\u010dkih spomenika&#8220; koju je nedavno objavila, Milena \u010cankovi\u0107 Gospi\u0107 uvek pi\u0161e malim slovom &#8222;g&#8220;.<\/p>\n<p>&#8211; On je umro, a ono \u0161to je od njega ostalo ne pi\u0161e se velikim slovom, jer ne zaslu\u017euje &#8211; pri\u010da vidno potresena Milena. &#8211; Iako sam u Krajinu odlazila i ubrzo posle &#8222;Oluje&#8220;, za posetu Gospi\u0107u snagu sam sakupljala celu deceniju. Tu su mi ro\u0111ena tetka i te\u010do \u017eiveli. Tokom rata su uhap\u0161eni, odvojeni od grupe drugih Srba, zverski mu\u010deni i ubijeni. Nema psihijatra na svetu koji mo\u017ee izbrisati moje razmi\u0161ljanje o tome ko je od njih dvoje prvi ubijen, a ko je gledao. Zato Gospi\u0107 nije zaslu\u017eio da mu ime pi\u0161em velikim slovom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jelena Matijevi\u0107 | 07. februar 2016. Milena \u010cankovi\u0107 IMALA sam deset godina kada su me roditelji, Geno i Soka \u010cankovi\u0107, s jeseni 1978. odveli sebi u \u0160vajcarsku. Iz detinjstva i mora ljubavi, pa\u017enje i zagrljaja bake Jeke, bezbri\u017enog odrastanja u Srednjoj Gori i Udbini i prvih \u0161kolskih godina u Gospi\u0107u, obrela sam se u stranom [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9891"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9891"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9891\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9892,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9891\/revisions\/9892"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9891"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9891"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9891"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}