![](\"http:\/\/www.nezavisne.com\/slika\/galerija\/m\/20120817142118.jpg\")
<\/a><\/p>\nBANJALUKA – Nikoga u banjalu\u010dkom prigradskom naselju Tunjice nije iznenadilo kada je njihov sugra\u0111anin Rade Radivojac preko medija ponudio, kako je rekao, po\u0161tenoj sirotinji ili nekoj izbjegli\u010dkoj porodici na trajno kori\u0161\u0107enje svoju vikendicu u selu Donji Orlovci, nedaleko od Prijedora.<\/p>\n
<\/p>\n
Niko se nije iznenadio jer svi u Tunjicama, a i \u0161ire znaju koliko \u010dika Rade voli da poma\u017ee ljudima. Isto tako, znaju i za njegovu nevjerovatnu \u017eivotnu sudbinu, jer je ovaj 84-godi\u0161njak jedan od malobrojnih sre\u0107nika koji je prije 67 godina uspio da pre\u017eivi golgotu Jasenovca.<\/p>\n
– Kako ne bih ponudio pomo\u0107 kada sam i ja, pogotovo nakon stradanja u Jasenovcu, bio prava sirotinja. Nisam imao koricu ljeba! \u010cak sam prosio i radio kao sluga kod raznih gazda. \u017delim da na\u0111em \u010dasnu i po\u0161tenu sirotinju da tu \u017eivi! U ku\u0107i-prizemnici ima struja, voda, ba\u0161ta, \u0161upa, ostava i vo\u0107e. Za uzvrat jedino tra\u017eim po\u0161tenje i da se to malo imanje \u010duva i odr\u017eava. Toliko je po\u0161tenih izbjeglica, siroma\u0161nih i invalida koji nemaju gdje. Zato \u017eelim da na\u0111em neke dobre ljude da tu \u017eive, a uvijek je mogu\u0107e da im prepi\u0161em ku\u0107u – pri\u010da Rade.<\/p>\n
Rade Radivojac ta\u010dno 17 godina traga za jednim \u010dovjekom, Li\u010daninom, koji je pred najezdom hrvatske vojske i njenih pomaga\u010da u akciji „Oluja“ bio u koloni izbjeglica koja je bje\u017eala iz Republike Srpske Krajine. Taj \u010dovjek, kojem ime nikad nije saznao, jednog avgustovskog dana 1995. godine u\u0161ao je u dvori\u0161te njegove ku\u0107e u Tunjicama i zamolio ga da tu ostavi konje i kola koji su vukli.<\/p>\n
– Do\u0161ao i pita da mu pri\u010duvam konje i kola, a on \u0107e dalje pje\u0161ke prema Srbiji. Kako da mu ne pomognem? Re\u010de mi da je u Lici zatekao ubijenu \u017eenu i k\u0107erku, a petogodi\u0161njeg sina nije na\u0161ao. Potegao je jednu \u010da\u0161icu rakije i oti\u0161ao. A ne\u0161to me natjera da ga fotografi\u0161em – ka\u017ee Rade, koji i danas ima fotografiju svog Li\u010danina pored konja.<\/p>\n
Kako je iza\u0161ao iz njegovog dvori\u0161ta, taj \u010dovjek se nikad nije vratio. Dugo vremena Rade nije znao \u0161ta da radi sa konjima, a onda ih je prodao i novac stavio u banku.<\/p>\n
– Taj novac ga \u010deka. Kola stoje u dvori\u0161tu, ve\u0107 su strunula. Sve bih dao da ponovo vidim tog \u010dovjeka. Sve se nadam da \u0107e jednog dana do\u0107i. I\u0161ao sam \u010dak i do Gline na Baniji i pokazivao sliku, ali niko ga nije znao. Ako ikada do\u0111e, ne\u0107u mu dati da ode, pomo\u0107i \u0107u mu da ostane ovdje – pri\u010da Rade svoju neobi\u010dnu pri\u010du o misterioznom neznancu.<\/p>\n
Onoga \u0161to je pro\u017eivio u Jasenovcu i dan-danas se dobro sje\u0107a. U zloglasnom logoru nagledao se svega i sva\u010dega, pa i da usta\u0161e ljudskim mesom hrane logora\u0161e. Roditelje su mu pobili 1941, a u logor je odveden sa 11 godina, odakle je pobjegao kada su, kako veli, „kukuruzi bili za pe\u010denje“, jer se ne sje\u0107a ta\u010dno koje je doba godine bilo. Godine 1943. je sa dosta ranjenika poslat na oporavak u Italiju. U Jugoslaviju se vratio nakon oslobo\u0111enja.<\/p>\n
– Usta\u0161e su nam davale nekakvu supu bez hljeba, sa malo nekakvog mesa. Jednom smo primijetili da su iz kazana u kojoj su kuvali tu supu izvadili lobanju i ostatke kose. Shvatili smo da nam daju da jedemo ljude – ka\u017ee Radivojac.<\/p>\n
Pobjegao je u jednoj stra\u0161noj no\u0107i, dok su padali ki\u0161a i grad. Uspio je da preplivao Savu iako do tada nije znao da pliva.<\/p>\n
– Oluja je bila stra\u0161na, a grad toliki da je zadavao bolne udarce po tijelu. Neko je povikao „No\u0107as ko utekne, pjeva\u0107e mu majka!“ i odjednom je sila naroda nagrnula ka izlazu. Usta\u0161e su po\u010dele da pucaju, ljudi su padali, ali sam uspio da se izvu\u010dem. Kad sam preplivao Savu, jedan metak me zaka\u010dio. Nekako sam uspio da se uvu\u010dem kod jedne hrvatske porodice i ka\u017eem da sam Mate iz Banjaluke. Sa drugim ranjenicima ubrzo sam oti\u0161ao u Italiju i tek poslije kraja rata se vratio u Jugoslaviju – zavr\u0161ava pri\u010du Rade Radivojac.<\/p>\n
Prvi privatni prevoznik<\/h2>\n
U Banjaluku se Rade vratio 1948. godine. Postao je \u0161ti\u0107enik doma „Rada Vranje\u0161evi\u0107“, a onda je zavr\u0161io mehani\u010darski i \u0161oferski zanat. Nekoliko godina kasnije se zaposlio u preduze\u0107u Autoprevoz gdje je do\u010dekao i penziju. Kao \u0161ofer obi\u0161ao je 17 zemalja. Interesantno je da je 1978. godine sa sinom Radoslavom u Banjaluci registrovao prvi privatni autobus.<\/p>\n
Junak filma „Dobrovoljno umro“<\/h2>\n
U produkciji Radio-televizije Republike Srpske prije nekoliko godina o Radetu Radivojcu snimljen je i film pod nazivom „Dobrovoljno umro“. Tema filma je njegova jasenova\u010dka golgota i sve strahote koje je pre\u017eivio u usta\u0161kom kazamatu.<\/p>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
BANJALUKA – Nikoga u banjalu\u010dkom prigradskom naselju Tunjice nije iznenadilo kada je njihov sugra\u0111anin Rade Radivojac preko medija ponudio, kako je rekao, po\u0161tenoj sirotinji ili nekoj izbjegli\u010dkoj porodici na trajno kori\u0161\u0107enje svoju vikendicu u selu Donji Orlovci, nedaleko od Prijedora.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/999"}],"collection":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=999"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/999\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=999"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=999"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/srcekrajine.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=999"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
![\"Banjalu\u010danin](\"http:\/\/www.nezavisne.com\/slika\/slikac.php?slika=20120817142019_154752.jpg\")
<\/p>\n![](\"http:\/\/www.nezavisne.com\/slika\/galerija\/v\/20120817142118.jpg\")
<\/a><\/p>\n