Na Županijskome sudu u Zagrebu Branimir Glavaš osuđen je na 10 godina zatvora za zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991. godine. U sudnici nema ni Branimira Glavaša ni Gordane Getoš Magdić.

Sudilo se u dva predmeta ubistava – ubistvo najmanje 10 srpskih civila na obali Drave tokom 1991. i 1992. godine, i za zatvaranje petoro i ubistvo dvojice srpskih civila u sedištu sekretarijata za narodnu odbranu, kome je Glavaš kao rukovodilac odbrane Osijeka tada bio na čelu.

Krunski svedok Krunoslav Fehir je po Glavaševom naređenju u krugu sekretarijata pucao na Čedomira Vučkovića, jednog od dvojice srpskih civila koji je prethodno bio mučen, a obdukcija je pokazala da je Vučković umro zato što je pio sumpornu kiselinu, a ne od metka.
Objavljivanje presude biće novi korak u skoro četiri godine dugom postupku koji je na određeni načini inicirao novinar Drago Hedl, koji je našao i kasnijeg krunskog svedoka za suđenje, bivšeg hrvatskog vojnika kome je Glavaš naredio da ubije jednog srpskog civila.

Procedura je bila puna zastoja i prepreka, a samo suđenje moralo se tri puta ponavljati zbog prodceduralnih razloga, prevelike pauze između dve rasprave koju su stvarali optuženi svojim stvarnim ili izmišljenim bolestima i nemogućnošću da prate suđenje.
Najviše zgražavanja u javnosti izazvala je činjenica da se Glavaš kao organizator i naredbodavac ubistava, zbog statusa saborskog poslanika branio sa slobode, nakon čega su se sa slobode branili i ostali optuženi, pripadnici jedinice koja je po optužnici vršila ubistva.

Madunić je okupljenim novinarima izjavio:
– Evo neka svjetska javnost vidi kako su vodili postupak i kako ga završavaju, bez ijednog branitelja u sudnici! –

Odvjetnik Miljević je pak, na novinarsko pitanje gdje je Glavaš, odgovorio da ne zna.

Nakon gotovo četiri godine do kraja je došao još jedan hrvatski pravosudni cirkus. Cijela priča oko Branimira Glavaša dugo se kuhala.

Probni baloni oko Glavaševe krivice za ubojstva srpskih civila u Osijeku ratne 1991. godine dugo su se puštali. Slučajno ili ne, priča se aktualizirala kad su se razišli Glavaš i Sanader. Njihov pakt, koji je bio jak kad su „rješavali pitanje“ Ivića Pašalića, naglo se raspao kad se Branimir Glavaš počeo udaljavati i osamostaljivati, a uskoro je postao prvi saborski zastupnik optužen za ratni zločin.

U ljeto 2005. godine Krunoslav Fehir, bivši pripadnik BOB-a, progovorio je o ubojstvima optuživši Glavaša da je bio ratni gospodar života i smrti u Osijeku, koji je ne samo znao za ubojstva, nego ih je i naređivao. Nakon otprilike godinu dana ukinut mu je zastupnički imunitet za slučajeve koji prozvani „garaža“ i „selotejp“.

Zatim je uslijedio Glavašev rat protiv svih, štrajk glađu, odlasci u bolnicu, prepucavanja s aktualnim premijerom Sanaderom i cijelim HDZ-om, koji je više puta optuživao da mu je namjestio cijeli postupak. Ubrzo nakon posljednjih izbora Glavašu je ukinut pritvor jer je stekao novi zastupnički imunitet.

Međutim, unatoč brojnim prepucavanjima Šeks je ipak „pružio ruku“ pomirenja bivšem kolegi na suđenju, svjedočeći u njegovu korist, a HDSSB je redovito sa svoja tri saborska zastupnika pomagao HDZ-u kad god bi bio manjak „ruku“ u Saboru.