Srpski lideri zataškavaju naše žrtve
Ružica Spasić, predsednik Udruženja porodica nestalih i nasilno odvedenih lica iz Vukovara,
ogorčena je načinom na koji je Borisu Tadiću i Ivi Josipoviću u Vukovaru prezentovan problem srpskih žrtava.
– Nikoga, pa ni mene kao predsednika Udruženja, niko nije konsultovao, nismo ni pozvani da učestvujemo u razgovoru. Odveli su na taj susret jadne ljude koji već 20 godina ne mogu da dođu do posmrtnih ostataka svojih najmilijih. Nečuveno je kako se u svemu tome ponašaju Srpsko narodno veće i SDSS, koji su svojim nemarom bacili Udruženje na prosjački štap, priča Spasićeva.
Na spisku imena Srba iz Vukovara odvedenih pre 14. septembra 1991. nalaze se: Savo Damjanović, Zoran Filipović, Jovan Koledin, Branko Mirjanić, Željko Pajić, Obrad Drača, Ivan Eseš, Bogdan Stupar i Želimir Sremac, vojnik tadašnje JNA koji je odveden 26. avgusta ispred stadiona u Borovu Naselju. Šest vukovarskih Srba civila je odmah nestalo i 14. septembra, kada su počele borbe za grad, kada je nestalo i pet vojnika JNA koji su tog dana bili zarobljeni na aerodromu u Borovo naselju i na drugim lokacijama u gradu: Milan Jeremić, Boško Lukić, Dragomir Mihajlović, Goran Simić i Božo Stoječević.
– Ne želim o tome da spekulišemo. Ali bih rado pitala Stanimirovića šta je on uradio da bi zločini nad Srbima bili istraženi i ubice kažnjene? Nadležne državne institucije u Zagrebu vode računa samo o žrtvama Hrvatima, Srbi ih uopšte ne interesuju.
– Niko nema tačan broj nestalih Srba u Vukovaru. Prema raznim izvorima, do 14. septembra 1991. stradalo ih je od 20 do 120. Haški sud barata sa 29 nestalih, a hrvatski mediji su pre nekoliko godina objavili podatak o 120 Srba koje je u Vukovaru „progutala noć“.
– Bili su ovde haški istražitelji. Ali problem je u tome što niko od rodbine pobijenih i nestalih Srba nije hteo da svedoči bojeći se posledica, jer im niko nije garantovao bezbednost. Srpske institucije u Hrvatskoj uopšte nemaju strategiju za tako osetljive situacije.
– Prvi je nestao Boško Bogdanović, 1. jula 1991, zatim Slobodan Vučković, 4. jula. Slavko Miodrag i Vlado Skeledžija nestali su u noći između 30. i 31. jula 1991. Završili su u Dunavu, a ekshumirani na novosadskom groblju. Mladen Mrkić odveden je ispred „Vupikove“ zgrade 30. jula 1991. Nepoznata je sudbina Stane Andrić, Darinke Grujić, Ljubomira Markovića, Tihomira Kovačevića i drugih. Srbi u Vukovaru napadnuti su već u maju 1991. kad su im minirane kuće, lokali, radionice, fabrike… Tada je počelo i iseljavanje Srba iz Vukovara.
Hvatske novine pisale su o nestancima Srba u leto 1991. Svedočili su im poverenik vlade za Vukovar u to vreme Marin Vidić Bili, te tadašni načelnik vukovarske policije Ferdinand Jukić. Svi znamo da su za odvođenja Srba optužili Tomislava Merčepa, da je i Haški sud hrvatskim istražnim organima i sudstvu poslao svoju dokumentaciju o Merčepu, ali taj slučaj još nije priveden kraju, podseća Spasićeva.
M. Jakšić
Vesti 09. 11. 2010.