Na elektronskim stranicama novinara.de portala je 18 septembra o.g. objavlen članak pod naslovom „Slobodna crkva ponovo oživjela“.

Srbin Svetosavac,

Преосвећени владика Артемије

Istog dana kao redovni čitaoc ovih zaista jedinstvenih elektronskih novina, koje su napunile ovih dana 5 godina svoga postojanja, i njihove revnosne službe Bogu i SRBstvu: Pravoslavlju i Svetosavlju, dao sam svoj komentar na taj clanak, koji zasluzuje da neke svoje poglede i misljenja iznesena u tome komentaru pojasnim za nase citaoce. Odmah na početku da kažem, svako ima pravo na svoje misljenje, da ga javno iznosi, da se za njega zalaze i bori, ali mi SRBi zbog bolesnog stanja u kome se SRBstvo danas nalazi, moramo kroz razgovore i razmjenu misljenja da pronadjemo resenje za nase SRBske probleme i izlaz iz sadasnjeg teskog stanja u kome se nas SRBski narod sada nalazi. To je moguce postici samo nasim medusobnim razgovorom i razmjenom misljenja. Zato smatram da niko nebi trebao da se na svog brata SRBina ljuti, samo zbog toga sto on ima drugacije misljenja i pogleda na zivot i svijet, od moga i tvoga. Medjutim kada se necije misljenje usvoji od vecine SRBa, tada ono nije vise ni moje ni tvoje, vec nase SRBsko – zajednicko misljenje koje kao takvo treba prenositi drugim borcima za spas i vaskrs SRBstva i SRBije.

Prateci redovno nasu dnevnu i periodicnu stampu u rasejanju i Otadzbini, primjetio sam da mnogi SRBi neznaju i ne mogu da razlikuje sta znaci domovina, a sta znaci Otadzbina?! Zato cu sebi uzeti slobodu, za nase citaoce da pojasnim znacenje tih rijeci, jer kuca se gradi od temelja, a ne od krova. Domovina, je tamo gde se nama sada nalazi dom. To je zemlja u kojoj mi sada zivimo i radimo. Danas je to Australija, a sutra moze da bude Afrika ili bilo koji drugi komntinent ili drzava.

Medjutim, rijec Otadzbina, ima sasvim drugo znacenje, puno uzvisenije i svetije. Otadzbina je Sveta zemlja slavnih predaka nasih, i to je nasa Sveta SRBija. Ne ova danasnja SRbija, osakacena, upropascena, razorena i opljackana, vec ona Istinska SRBija koja okuplja ujedinjene Sve SRbske zemlje, i koja zivi u srcima svih Srba – sirom sveta.

Svi narodi na svijetu imaju svoju domovinu, ali je malo naroda na svijetu koji poput SRBa imaju svoju Otadzbinu. Tako na primjer Hrvati u svome „hrvatskom“ jeziku nemaju rijec za Otadzbinu, i oni svoju zemlju koju su od SRba nasilno oteli i nezakonito prisvojili nazivaju Domovinom. Takvih naroda ima mnogo, i svi se oni ponose svojom Domovinom, jedino se pojedini SRBi zbog svog neznanja i pogresnog vaspitanja stide svoje Svete SRbske Otadzbine. Vojvodina, Bosna, Makedonija i mnoge druge SRbske zemlje bile su i ostale samo pokajine jedne jedinstvene i nedeljive Svete SRbske zemlje, koja je osvecena postom i molitvom bogoljubivog SRBskog naroda, mnogim crkvama i manastirima, zaduzbinama SRBskih knezova i puka, koje oni podigose u slavu Boga, a na radost i korist Vaskolikog SRBstva, sa zeljom i namjerom da se u njima poji Sveta liturgija ovog svijeta kao i onoga, na nasem osvecenom crkveno slavenskom jeziku, a ne na nekom drugom.

Zato mnogi SRBi izvan danasnje uze SRBije, po svojoj pokrajinskoj pripadnosti nisu SRBijanci, nego se SRBi pokrajinski djele na Crnogorce, Makedonce, Bosance, Krajisnike, i ko zna kako jos, ali svi SRBi koji se krste sa tri prsta desne ruke, jesu medjusobno braca. SRbi su medjusobno braca po krvi koja u nima tece, po jeziku sa kojim pricaju, po zelji po kojoj hodaju, po suncu koje SRbstvo greje, a po svojoj narodnosti koja uvijek mora biti isticana ispred nase pokrajinske pripadnosti, mi smo SRBi: Pravoslavci i Svetosavci, duhovna djeca Svetog save, Sv. Simeona i ostalih SRBskih Svetitelja iz naseg Svetog naroda SRBskog. Zato svaki SRBin treba da bude ponosan na svoju pokrajinu, ali jos vise na svoju Svetu SRbsku narodnost. Ko je bolji i veci SRBin od Civijasa, Carapana, Bacvanina, Macvanina, Hercegovca, Bosanca, Crnogorca, Makedonca, Licanina, Dalmatinca itd. ostavicemo svakome SRBinu da se dokaze u prestojecem ratu koji ce da se vodi za spas i vaskrs SRBstva i SRBije?! Ni jedna SRbska zemlja nije nista bolja niti gora, niti svetija jedna od druge, jer u svakoj SRBskoj zemlji ima i Obilica i Brankovica, i sve su SRBske zemlje natoljenej SRBskom krvlju u mnogim borbama SRBskog Plemena, za Krst casni i Slobodu zlatnu. Zato je svaki pokrajinski seperatizam, u bilo kome obliku, kao i netrepljivost i mrznja, prema SRBima iz drugih pokrajina, djavolska obmana i prevara, i najveci neprijatelj Istinskog SRBstva, kao sto su to bile i ostale i crnogorske ustase Sekule Drljevica ili pripadnici VMRO-a u Makedoniji, muslimanski separatisati u Raskoj i Bosni, ili danasnji separatisti u pitomoj Vojvodini, koja se djeli na tri srca junacka: Srem, Banat i Backu!

Za mnoge SRbe, Kosovo je bilo i ostalo SRBski Jerusalim, i mjesto velike borbe izmedju Krsta i nekrsta, ali dans je cijela SRbija i Sve SRbske zemlje jedno Novo Kosovo Polje, na kome se vodi bitka velika na zivot i smrt, izmedju sinova svijetlosti: pravde i istine i sinova tame: lazi i obmane. Preko nase zemlje Svete Srbije, prevrcu se danas tockovi samoga pakla, i vodi se veliki rat izmedju Starog SRBskog Rodjaka, Gospoda naseg Isusa Hrista, i palog andjela: Lucifera ili Satane. Od ishoda toga rata koji se vodi preko nasih nejakih SRbskih ledja zavisi ne samo buducnost SRBstva, vec i cijelog svijeta. Nasim precima bilo je lakse u njihovim teskim i krvavim ratovima za oslobodjenje i ujedinjenje Vaskolikog SRBstva, jer su sa sobom imali iskrene sluge Bozijeg oltara, koji su Bogu sluzili na taj nacin sto su SRBstvo svoje predvodili u borbi za slobodu.

Mi toga nazalost danas vise nemamo. Nase svestenstvo otpalo je sada najvecim svojim djelom od Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja. Mnogi Svestenici pod uticajem zapadne propagande postali su najobicniji izdajnici svoga Svetog SRbskog roda, jer drugacije se ne moze shvatiti i razumijeti sadasnje tesko stanje u SRbskoj Pravoslavnoj Crkvi Svetog save i Gospoda naseg isusa Hrista. Tesko je prihvatiti i pomiriti se u dusi svojoj sa bolnom i sramnom cinjenicom da je „SRbsko“ svestenstvo danas jednim svojim velikim djelom protiv monastva samo zbog toga sto su monasi kroz vijekove bili i ostali istinski cuvari Pravoslavlja i naseg milog i Bogu dragog Svetosavlja, koje je po rijecima Sv. Nikolaja Ohridskog i Zickog: „vrhunac hriscanske pravoslavne nacionalne ideologije“ za razliku od mirskog svestenstva koji su dozivjeli veliko duhovno posrnuce i duboki moralni pad. Zato ne treba da nas cudi sto toliko mnogo medju danasnjim svestenstvom i narodom imamo papista, komunista, globalista, masona, novotaraca i ostalih jeretika i otpadnika od Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja! Ono sto je sijano sada se zanje, a sutra ce da se veje, da bi se tako odvojio kukulj od zita!

Sinoвi tame i obmane i slebdenici Satane, optuzili su Vladiku Artemija i njegove najblize saradnike za sva zla ovog svijeta, a da pri tome u sudskim procesima koji se vode pred drzavnim sudovima, na sramotu svoju za koju oni i ne znaju jer obraza nemaju, nikome nista nisu dokazali za ono sto su ih optuzivali, ni Vladiki RP Gospodinu Artemiji, ni o. Vilovskom, niti bilo kome drugom.

Kako vreme svi vise prolazi, narod sve bolje vidi i shvaca, da je Vladika RP Gospodin Artemije, sa svojim monastvom, svestenstvom i vjernim narodom Bozijim na Kosovu i Metohiji, ZRTVA medjunarodne i domace zavjere protiv Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja. On je zbog toga morao da ide sa Kosovo milom ili silom, da bi tako sadasnji nesrbski rezim ustaskog unuka Borisa Tadica, koji se javno hvali sa svojim homoseksualnim iskustvima za vreme svog boravka na fakultetu, mogao Kosovo u miru da preda bez SRBskog otpora Tacijevim siptarskim bandama.

Pored rezimske stampe koja se nalzi u sluzbi Novog svetskog poretka, u toj velikoj zavjeri protiv Boga i SRBstva, Pravoslavlja i Svetosavlja, protiv Vladike Artemija i naseg mucenickog i slobodarskog SRbskog naroda na Kosovu, vidno ucesce uzela je i nasa „Majka Crkva“. Ona je na trazenje Medjunarodne zajednice i sadasnjeg nenarodnog i izdajnickog rezima u SRbiji, povodom izmisljenog i naduvanog slucaja Vladike Artemija odradila najprljaviji dio posla, isto onako podlo i podmuklo,kao sto je to SRBska pravoslavna crkva uradila na trazenje Josipa Broza Tita, i bezboznicke komunisticke partije 1963 godine, kada je na pravdi Boga zbog svoje ljubavi prema Bogu i SRBstvu, nezakonito iz politickih razloga rascinjen Vladike Americko-kanadskog G. Dionisije. Slicno je prosao i Vladika Rasko prizrenski G. Artemije. Protiv Vladike Artemija na Saboru su bili vecinom oni episkopi koji se odavno dave u smradu svojih vlastitih grehova.

Pojedini episkopi na Saboru su glasali za rascinjenje Vladike Rasko prizrenskog g. Artemija, iz svojih najnizih ljudskih pobuna – iz zavisti, jer su dobili jedinstvenu priliku da se obracunaju i da uklone sa vladicanskog trona iz Crkve Bozije – BOLJEGA OD SEBE, VLADIKU AREMIJA. Njihovi preci po grehu slicno su postupili prema Sv. Jovanu Zlatoustom, i mnogim drugim Svetitetljima koji su bili i ostali stub i tvrdjava Pravoslavlja, dok se za njihove progonitelje danas i nezna ko su bili, osim toga sto se zna, da su oni sluzili umjesto Bogu, palom andjelu Luciferu ili Satani. Drugi su glasali protiv Vladike Artemija, za njegovo rascinjnje iz svog ubedjenja. Oni kao papisti, ekumenisti, globalisti, komunisti i novotarci dobili su od svojih gospodara iz Novog svetskog poretka odresene ruke, da mogu slobodno na KRST DA RAZAPNU Vladiku Artemija, ne zato sto je on zbog necega kriv, vec zbog toga da mu se osvete za njegov pravoslavni i svetosavski cvrsti stav kojeg on ima prema svim jeresima naseg doba. Zato je Sabor umjesto blagodati Duha Svetog i bratske ljubavi koju Sveti Duh sa sobom donosi, bio ispunjen djavolskom mrznjom prema Bogu i SRBstvu: Pravoslavlju i Svetosavlju. Umjesto dokaza protiv Vladike Artemija, clasnovi Sinoda su prisutnim episkopima ponudili poklike pune mrznje: „RASPNI GA RASPNI“. Isto su tako, i njihovi preci po grehu prije skoro dvije hiljade godina u Jerusalimu vikali protiv Boga: Istine i Pravde Njegove: „RASPNI GA RASPNI“ trazeci od Pilata i Kajafe da razapnu Hrista.

Pilat je bio predstavnik Rimske imperije,a Kajafa prestavnik tadasnjih Jevreja. Ista slika mogla se vidjeti i na ovogodisnjem Saboru Srbske Pravoslavne Crkve, na kome je Pilata prestavljao kao sluga Medjunarodne zajednice sadasnji presjednik SRBije – Boris Tadic, a Kajafu sadasnji „Patrijarh Srpski“ – Irinej. Tako se slika zla od prije dvije hiljade godina pojavila ponovo sada na Saboru „SRBske Pravoslavne Crkve“ na kome je nezakonito iz politickih razloga rascinjen nadlezni Episkop Rasko prizrenske Eparhije, Njegovo Preosvestenstvo G. Artemije. Taj grozni zlocin protiv Boga i SRBstva: Pravoslavlja i Svetosavlja, pocinjen je od samog Satane preko sluga njegovih, po poznatom SRBskom narodnom receptu: „dva bez duse, treci bez glave“!

Za rascinjnje Vladike Artemija glasali su i svi oni episkopi koji su zbog greha svojih na to naterani od strane sadasnjeg izdajnickog i antisrbskog rezima ustaskog unuka Borisa Tadica. On je njima bilo zapretito, ili da glasaju protiv Vladike Artemija, ili ce njihovi sramni gresi biti narodu javno objaviti. Pojedini Episkopi nisu htjeli da pristanu na takvu ucjenu Borisa Tadica, i oni su glasali po svojoj savjesti, poput Vladike Zvornicko – tuzlanskog G. Vasilija Kacavende, kojeg je ubrzo poslije toga stigla osvetnicka ruka Tadiceva!

Njegovo Preosvestenstvo G. Artemije, ima vise monaha nego svi drugi Episkopi zajedno. Oni ga vjerno i odano slede na njegovom Svetosavskom putu, u borbi za SRBstvo: Pravoslavlje i Svetosavlje, protiv svake vrste ekumenizma, papizma, komunizma, globalizma, novotarstva i drugih jeresi, zato je cudno da ima u Australiji „SRBa“ koji se protive dolasku u nasu sredinu Vladike ARtemija, i njegovih monaha. SRbskom narodu u Australiji potrebna je ziva i istinita Crkva Hristova, koju mogu da organizuju i stvore samo Pravoslavni duhovnici, a ne popovi udbasi i bludnici.

Crkvu Hristovu ne cine oni SRBi koji u vreme posta „SRBiju“ uz flasu i casu, jagnjece i svinjece pecenje, vec Istinsku Crkvu Hristovu cine samo oni SRBi koji se iskreno kaju za grehe svoje, koji u crkvu redovno dolaze na bogosluzernja, koji se ispovedaju i pricescuju, i tako disu i zive punim pravoslavnim hriscanskim zivotom kao istinski SRBi: Pravoslavci i Svetosavci. Samo takvi SRBi koji zive za SRBstvo, a ne od SRBstva mogu danas da spase i vaskrsnu SRBstvo i SRBiju!

Prema tome, sada je vreme da SRBi iz Slobodne SRbske Pravoslavne Crkve, u Australiji donesu svoju sudbonosnu odluku „kome ce se privoljeti carstvu, da li zemaljskom ili nebeskome“! Kako odluce tako ce i proci, jer u nasim rukama je sada i noz i pogaca, pa kako odrezemo, tako cemo i pojesti!

Vladika Artemije kako smo saznali nedavno je posjetio i SAD, u kojima je vidio pravu: jadnu i bednu sliku Slobodnoga SRBstva. Podmladka nigde nema, a na mladima svijet ostaje. Odgovornost za propast SRBstva i gubitak omladine pored roditelja koji nazalost cesto puta nisu pridobili ni svoju djecu za ideje koje zastupaju i put kojim oni idu, snose takodje i nase svestenstvo koje sluzi na engleskom jeziku pod izgovorom da niko vise ne razumije SRbski. Svestenici tako, umjesto da djecu nauce srbski: da misle, govore i pisu, oni djecu uce da budu dobri pravoslavni amerikanci umjesto da budu SRBi:Pravoslavci i Svetosavci.

Sa narodom koji pristaje na takve gluposti, i svestenicima koji tako rade spominjuci na bogosluzenju englesku kraljicu koja je poglavar nepravoslavne anglikanske „crkve“ – nema opstanka i spasenja SRBstva. Tako „SRBstvo“ ne vredi ni lulu duvana, i ono ce prije ili posle da se utopi u novonastalu americku, englesku, australijsku ili neku drugu nesrbsku Pravoslavnu crkvu. Odmah da nam svima bude jasno, nema ovde niko nista protiv da takve crkve postoje, ali ja imam protiv toga, da se takve crkve stvaraju i prave od mojih SRBa koji ne vrede ni prebijene pare, jer da takvi SRBi nesto znaju i vrede oni bi onda i dalje ostali da budu ono sto su bili; pravi SRBi: Pravoslavci i Svetosavci, a ne poturice.

Da su nasi Slavni preci sa svojom djecom govorili u kuci: turski i njemacki, kao sto sada mnogi „SRBi“ govore u kuci sa svojom djecom engleski, SRBA DANAS NEBI NI BILO! Zato se plasim da ce nase crkve da ostanu puste, da ce one da ostanu samo svedocanstvo dokle su SRBi u svojoj nesreci daleko stigli, a SRBa u njima da nece biti, da nece biti barem onih pravih SRBa – DUHA SVETOSAVSKOG. Zato se SRBi iz Slobodne SRBske Pravoslavne Crkve nalaze danas na istorijskoj svojoj prekretnici, i od njihovog snalazenja i donose odluke zavisi nihov opstanak ili nestanak sa pozornice zivota ovog svijeta, u kome vladaju Zakoni prirode koji se ne daju krsiti.

Zato je izlaz iz sadasnjeg teskog stanja u kome se nalaze Slobodni SRBi u Australiji, Americi i cijelom rasejanju samo VLADIKA ARTEMIJE. Ostalo je sve laz i obmana, i komunisticka prevara!

SRBIN SVETOSAVAC