Oslobađajuća presuda
Prvostepenom presudom od 15. aprila 2011. Gotovina je bio osuđen na 24 godine zatvora, Markač na 18 godina, dok je general Ivan Čermak, oslobođen krivice, a haško Tužilaštvo se nije žalilo na takvu presudu.
Prvostepenom presudom Haskog tribunala operacija „Oluja“ je bila okvalifikovana kao „udruženi zločinački poduhvat“ s tadašnjim predsednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom na čelu, čiji je cilj bio „prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva i naseljavanje tog područja Hrvatima.“
Sada je, međutim, Žalbeno veće Haškog tribunala u pravosnažnoj presudi navelo da nema dokaza da je postojao udruženi zločinački poduhvat s ciljem uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine silom ili pretnjom sile.
Predsedavajući Veća sudija Teodor Meron rekao je, takođe, da žalbeno veće delimično prihvata žalbu Gotovine i Markača i odbacuje zaključak da su napadi na četiri grada – Knin, Obrovac, Gračac i Benkovac, bili protivpravni.
Žalbeno veće je i beg srpskog stanovništva iz tih gradova pred napadima hrvatskih snaga okarakterisalo kao „odlazak civila tokom artiljerijskih napada“ koji „ne može da se okarakteriše kao deportacija.“
U vojnoj operaciji „Oluja“ hrvatskih oružanih snaga na prostoru bivše Republike Srpske Krajine poginulo i nestalo blizu 2.000 Srba i proterano oko 220.000.
Operacija „Oluja“ predstavlja jedno od najsurovijih etničkih čišćenja, koje je izvršeno u ratovima na prostorima bivše SFRJ u kojoj su oko 62 odsto žrtava bili civili.
Prema podacima Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas“ od 1.922 žrtvena području Krajine, 546 ili 28 odsto su žene, od toga su dve trećine starije od 60 godina.
Ubijeno je i 19 osoba do 18 godina starosti, od toga devetoro dece uzrasta do 14. godina, dok je bez roditelja ostalo 1.772 dece.
I danas još nije rasvetljena sudbina 975 osoba, od toga 674 civila, među kojima je 331 žena, dok Hrvatska i dalje izbegava ekshumacije i poznatih grobnih mesta sa najmanje 413 posmrtnih ostataka.
„Oluja“ je bila završna operacija u ratu 1991/95. tokom kojeg je u Hrvatskoj ubijeno i nestalo blizu 7.000, a proterano 404.887 Srba, od toga 141.887 iz gradova van ratnih dejstava.