Matija Bećković: Razdvajaju nas originali,a spajaju falsifikati

Bane ĐORĐEVIĆ | 17. novembar 2012. 08:57
Pesnik govori za „Novosti“ o novoj knjizi „Kad budem još mlađi“. Više se ne gine od sablje i puške već od zlostavljanja duha i duše. Današnji heroji biće oni koji će da mu se odupru i progovore o tom zlostavljanju

Matija Bećkovic Zlatni orfej Matiji Bećkoviću

OVDE je reč o poeziji našeg vremena, sve drugo je otpevalo svoje. Otuđenje se ne može ni izbeći ni sakriti i što pre ga budemo svesni, lakše ćemo ga i podneti. Prihvati dušmanina. Voli viruse. Poslušaj onog srpskog pesnika koji je napisao: „On meni/ Mrš napolje/ Ja preko vrata!“ – kaže Matija Bećković za „Novosti“, o knjizi pesama „Kad budem još mlađi“, nedavno objavljenoj u „Srpskoj književnoj zadruzi“.

Posle knjige „Kad budem mlađi“, pesnik se u novoj uhvatio ukoštac sa moralnim, filozofskim i političkim pojmovima savremenog čoveka, i virtuozno ih izložio ruglu. Tu su naše zabune i zablude, promene i prilagođavanja, blesavluci, paradoksi, elementi nacionalne komedije i političke lakrdije.

„Takva su vremena/ Da se ne zna ko je više prso/ Bitange ili časne sestre/ Ko češće podiže nogu na sims/ čestite duše ili gnjidurine…“ – piše sve mlađi Matija. Neponovljivom ironijom daje književnu karikaturu sveopšteg trijumfa poretka i progresa. Njegov „junak našeg doba“ nema dileme i poručuje nam: „Biću u fulu/ Užasno lep/ Prokleto dobar/ Strašno pametan/ Abnormalno bogat…“

* Skroz ste se podmladili u novoj knjizi. Kakav je osećaj?

– Ništa nije onako kako izgleda. Nije Andrić slučajno i to prilikom dodele Nobelove nagrade upitao: „Zar ne izgleda pomalo kao nepravda da se od onog koji je stvorio neko umetničko delo očekuje da kaže još nešto o sebi i tom delu?“ Drugim rečima, da lakomisleno otkrije ono što je, pišući, s teškom mukom pokušavao da sakrije.

* Kažu da ste otišli još dalje u studiji ljudske gluposti. Da li je bilo dovoljno materijala?

– Idući za koncem jezika počeo sam i da se podmlađujem. A podmlađivati se i češati samo treba početi. Podmlađivanje je proces. I čitalac se podmlađuje zajedno sa mnom. Lek za svakog ko je dovoljno hrabar da i dalje živi. Broj čitalaca je broj izlečenih. Jedan čitalac me je onomad pitao da li KBJM znači Ko im bre j… m…. To je svedočenje o vremenu, a ne nekakva ego priča. Više se ne gine od sablje i puške već od zlostavljanja duha i duše. Današnji heroji biće oni koji to ne samo mogu da izdrže nego i da mu se odupru i da progovore o tom zlostavljanju. To je pre ispovest nacije nego jednog pesnika. A bilo bi najvažnije ako bi to značilo i otresanje prašine i skidanje bora sa srpske poezije. A za to je pravi čas. Predugo se poezija bavi sobom i ne daje glasa od sebe.

KOD PLASTIČNOG HIRURGA * AKO sve ovo bude KBJM, šta bi moglo da bude kad se „ponovo rodite“?
– Za početak bi bilo neophodno da se malo fotošopiramo i što pre obratimo plastičnom hirurgu. Mnogi još uvek misle da je uloga plastične hirurgije infantilna i površna. Ali njen smisao je mnogo dublji. Naime, ako se kad-tad ponovo sretnemo sa onima koje čekamo, ne bi bilo loše i da se prepoznamo.

* Kako da shvatimo ove stihove?

– To su pesme kojima se preporučujem, kakve sam priželjkivao da pišem, kad sam bez svojih zasluga, bio mlad, ali je njihovo vreme došlo tek sada kad sam, svojom odlukom, postao još mlađi. U stvari, samo demonstriram kako znam kako bi trebalo. Besmisleno je da u vreme najveće komunikacije i samoprožimanja sveta – pesnici silaze u katakombe. I kada bi me podržali i pridružili se i drugi – gde bi nam bio kraj. Ne bih voleo da probijam put kojim niko neće ići.

* Junak ovog doba čeka da „raspišu konkurs i krenu da traže neznalice“, pa da kucne i njegov čas. Da li to prelazimo na kolektivnu „dijetu znanja“, jer „na internetu ima svega“?

– Nije isto školovanje i obrazovanje. Došlo je do izvesnog zasićenja. Diletanti su upropastili svaku čar obrazovanja. Svi sanjaju o slobodi i jedini izlaz vide u kućnom učenju. Svi su na internetu i uče samo ono što ih zanima.

* Kad bude još mlađi (KBJM), pisac ovih pesama može da bira, pa da bude tupan nezapamćeni (BTN), bude lud kao struja (BLKS), bude bambus beslovesni (BBB)… Izgleda ima veliki izbor?

– Moj junak nema problema s tim etiketama. Oni na koje se odnose ne osećaju se tako. Ta su im imena nadenuli drugi. Oni se u svojoj koži osećaju bolje od drugih. Oni su „in“ i sijaju neznanje!

* Podmlađenom pesniku će, ipak, biti lakše pošto uz sebe stalno ima mobilni i SMS?

– I to je prevaziđeno. Sad je mini ajped jedino što ima smisla. Ako „Epl“ nije izbacio nešto novo baš dok ovo govorimo. Problem je u tome što je vreme najveće ekspanzije i razvoja tehnologije, vreme trijumfa svih vidova komunikacije i najdužih redova pred „Epl“ robnim kućama – istovremeno i vreme otuđenja i najvećih nesporazuma. Ekran je jedino bez čega se ne može. Ljudi nalaze utehu samo u naručju kompjutera.

* Mislite li da je poezija skrenula s pravog puta?

– Poezija je i svojom krivicom dospela na sporedan kolosek. Mnogi se trude i nadaju da će zauvek ostati na nekom zaboravljenom putu, da na nekom proplanku recituju „ala je lep ovaj svet/ovde potok onde cvet!“ Da zaboravi na reč koja joj je data, ko joj je tu reč dao i kome treba da je vrati. Priča o kraju umetnosti, poklapa se sa pričama o kraju sveta. Kriza sveta i kriza knjige došle su zajedno i naivni pesnik veruje da će zajedno i otići.

* Čitamo i ovo: „Da srpski išta vredi govorio bi ga još neko, bar Crnogorci“… Čini se da je savremeni Srbin baš zbunjen na civilizacijskom raskršću?

– Više nas ne spaja ništa sveto, veliko i pravo. Najveće vrednosti nas najviše razdvajaju, a najveće efemernosti okupljaju i spajaju. Razdvajaju nas originali, a spajaju falsifikati. Spaja nas ljubav prema sušiju i „džimi ču“ gumenjacima, a razdvaja nas isto pismo, isti jezik, ista vera, ista nacija, ista istorija, ista sudbina… Mladi ljudi su posvađani sa elitom koja imitira trendove simulirajući originalnost.

DEČJE ODELJENJE SANU * NEMA u ovoj knjizi SANU, ali često joj se u javnosti prebacuje da bi mogla i ona da bude malo mlađa?
– Ima predloga da se u Akademiji uvede dečje odeljenje. Možda bi se već u predškolskom uzrastu najbistrija dečica mogla birati u Akademiju. To bi im u pravom trenutku dalo podstreka da bolje uče i napreduju. A ne, kao sada, da ih biraju u Akademiju na kraju, kad su i bez pomoći Akademije, uradili sve što su mogli.

* „Treba da mislimo ono što bi drugi voleli da mislimo“ – ostaje li nam malo mesta za razmišljanje i o srpskoj kulturi?

– Biće potrebno vreme da se knjiga otključa. Nemam ništa protiv da sve počne kroz šalu ako je tako lakše svima. Uskoro će se pokazati da li je to bio njen cilj ili ima i neki viši, skriveniji smisao. To jeste knjiga koja nam se smeje ali će se najviše smejati onaj ko se bude smejao poslednji. Trenutno se najviše smeju oni kojima to najmanje odgovara i koji se najlakše prepoznaju. Ne sviđa im se ako bi se ispostavilo da im je to prva opomena.

* Hoće li nas na kraju ubediti da smo „mali suvišni narodi“, „kao roba s greškom“?

– Ubeđivanje podrazumeva kontakt i komunikaciju. A mi kao da nismo dostojni nikakvog kontakta i komunikacije.

Ubeđivanje je viši stepen intimnosti za koju su potrebne dve strane. Zasad postoji samo jedna.

* Kad je čovek podmlađen i ljubav se drukčije tretira, pa i ljubavne pesme drukčije zvuče?

– Dopustite da umesto odgovora dopišem jednu novu ljubavnu kiticu samo za vaše čitaoce i za ovu priliku:

„Dok sam te čekao na mejlu

Ti si bila na fejsu

Dok sam čamio na SMS-u

Ti skapavala na skajpu.“

* Saznajemo na kraju da sva buka i treska, cirkusi i performansi savremenog sveta, ne mogu da sakriju nešto o nama samima?

– Sve je rečeno. Reči su odavno suvišne. Sporazumevaćemo se isključivo jezikom tela. Bodi lengvidž. Preostalo je samo da plešemo i potrudimo se da ples traje od kolevke pa do groba.

Leave a Comment