Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba sa Ravnih Kotara 22. januara 1993. godine

(Akcija „Maslenica“)

Dvadesetdrugog januara 1993. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Maslenica“, na južne dijelove Republike Srpske Krajine (RSK). Agresija je izvršena u toku realizacije „Vensovog plana“, kojim je, godinu dana ranije, RSK stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (Unprofor). Bila je ovo treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je dvije godine ranije primljena i Hrvatska.

U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage su uspjele da zauzmu nekoliko desetina kvadratnih kilometara na Ravnim Kotarima, uključujući aerodrom Zemunik i nekoliko visova na Velebitu i da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruča. U ovoj agresiji najviše su stradala tri srpska sela Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski. Srbi iz pomenutih sela su ubijeni, prognani ili odvedeni u zatvore i logore. Njihova bogata imanja su opljačkana, opustošena i uništena, a kulturni spomenici, groblja i crkve devastirani, oskrnavljeni ili porušeni, među kojima i Dvori Janković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom sv. Georgija, (1675), u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica i crkve sv. Georgija (1567) u Smokoviću i sv. Ilije (1872) u Kašiću.

U ovoj agresiji na srpskoj strani poginulo je 348 vojnika i civila, među kojima 35 žena i troje djece starosti do 12 godina. Osam lica se još uvijek vodi na listi nestalih. U zbjegovima je umrlo još 165 lica, uglavnom starije populacije.

Jedan od težih zločina, već prvog dana agresije, desio se na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice unprofor-a, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije, mučki iz zasjede izmasakrirali 22 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) s područja Gračaca.

Operaciju “Maslenica” su planirali i izveli Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, uz znanje i odobrenje Franje Tuđmana, tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta oružanih snaga RH, koji su već tada bili ili su naknadno unapređani u činove generala. U vrijeme ove agresije načelnik artiljerije sektora „Velebit“ bio je Agim Čeku, donedavno predsjednik vlade Kosova, od čijih granata je, usljed neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Benkovac i Obrovac, najviše i stradalo civila.

Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN-a i pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada , ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločine nad Srbima počinjene u ovoj akciji.

Sedamnaest godina nakon ove agresije i četrnaest i po godina po prestanku rata, ravnokotarska sela su još uvijek, na sramotu i hrvatske države i međunarodne zajednice, „siva zona“ povratka prognanih Srba.

VERITAS

P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac